Uncategorized

Napokon pravi pokazatelj divljačkog neoliberalnog kapitalizma u Hrvata

Potaknut reakcijama Liberala Ako u Hrvatskoj vidiš divlji kapitalizam…daj mi broj svoga dilera! i Olega Maštruka na jedan baš nevjerojatni tekst u Večernjaku o navodnom divljačkom neoliberalnom kapitalizmu u Hrvata, odlučio sam pogledati činjenice. Jer svatko ima pravo na svoje mišljenje (koliko god glupo bilo), ali ne i na svoje činjenice.

Ako postoji ikakva mjera tzv. ‘kapitalizma’ (odnosno kako se još kod nas to kaže – ovisno o količini ogoročenosti, ‘resentmenta‘, koji često slijedi iz zavisti, a koja je moneta socjalizma – ‘neoliberalnog kapitalizma’ i ‘divljačkog neoliberalnog kapitalizma’) onda je to Indeks ekonomskih sloboda zaklade Heritage. Nema jačeg činjeničnog pokazatelja prisutnosti ‘kapitalizma’ u nekoj zemlji.

Kao što kaže Liberal, mi smo na totalno neslobodnom 95. mjestu. Ali pogledajmo detaljnije. Jer slika vrijedi više od 10o riječi. Pogledajmo najprije kako stojimo u Poslovnim slobodama (Business Freedoms) u EU, kojoj sam dodao i Švicarsku, kao najslobodniju europsku zemlju. To je kako je poduzetnicima lako. Tako je lako da oni kod nas su kao u luđačkoj košulji birokracije i antipoduzetničkog mentaliteta. Pogledajte:

 

Pogledajmo fleksibilnost tržišta rada, mjereno Indeksom slobode rada.

Budući da će sigurno biti manipulativnih analfabeta koji će tvrditi da je ovo u stvari indeks slobode radnika, pogledajmo što ulazi u njega:  Ratio of minimum wage to the average value added per worker, Hindrance to hiring additional workers, Rigidity of hours, Difficulty of firing redundant employees, Legally mandated notice period, Mandatory severance pay, Labor force participation rate. Dakle, evidentno se mjeri fleskibilnost tržišta rada.

 

 

Pogledajmo to dvoje i zajedno:

Prijevod za Tutleke:

Iako su radnici u Danskoj neusporedivo manje ‘zaštićeni’ rigidnošću tržišta rada, budući da poslodavci mogu poslovati i stvarati vrijednost, to je i radnicima ondje neusporedivo bolje (znate ono kad naši tutlek-socijalisti kažu da je radnicima u Danskoj odlično, ‘jer je ondje skoro pa socijalizam’?)

 

Posljedica svega ovoga je i ekstremo mala zaposlenost:

 

Ljudi koji usprkos ovome tvrde da kod nas ‘vlada’ neki ‘neoliberalni kapitalizam’, da je mala zaposlenost zbog pohlepe poslodavaca i slično su ili ekonomski analfabeti ili populisti bez skrupula s agendom, ponajviše antireformska ekipa kojoj stotine tisuća iseljenih nisu ‘ljudi koje treba štitit’ – nije ih briga zbog njih i zašto se iseljavaju U ‘neoliberalni’ IZ etatiziranog kvazikapitalizma.

Više o tržištu rada možete pročitati ovdje: Zapošljavanje na određeno, privremeno zapošljavanje, tržište rada i gospodarski oporavak.

A kako su vas perfidni manipulatori zeznuli i sada imate plaće 15%-20% manje nego ste mogli imati, ili nemate posao, a mogli ste imati, ili ste se iselili, a mogli ste ovdje imati posao, pogledajte ovdje: Bestidno su vas lagali o ‘sukobu rada i kapitala’, nasjeli ste i sada imate male plaće.

Usput, evo što je još 2011. rekla direktorica državnog Instituta za javne financije: Tko se boji neoliberalnog kapitalizma?

A ovo je rodonačelnik žanra s druge strane (gledajte koliko to tupavo zvuči nakon 8 godina): Mesić u Istanbulu: Neoliberalni kapitalizam je gotov. No, ovaj se vrti kao pokvarena ploča, 8 godina kasnije, vraća se u Istanbul i kaže: STIPE MESIĆ U ISTANBULU Bivši predsjednik države žestoko napao Ameriku, NATO, EU i kapitalizam, nahvalio Ruse i Bašara al-Asada. Nakon njegova startnog znaka cijela plejada naših izvršnih političara je pratila njegovu ideologiju. Iako su naravno to radili i oni s druge strane, najglasniji su tu bili SDP-ovci jer im je ta doktrina trebala da prevare narod zašto ne rade reforme kad su morali (oni su imali mandat za reforme). Drug Mesić je bio vrlo uspješan.

Kome vjerujtete, nama + činjenicama ili Mesiću? Kome vjeruju rijeke Hrvata koje su se iselile?

 

 

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

66 replies »

      • Ivan je valjda ironičan.

        Objasnio je sam S. Mesić kod Stankovića u emisiji kako Sjeverna Koreja ima velike količine
        kvarcnog pijeska i kako je Rusija zainteresirana za kupnju i onda se on pojavio i uključio u
        posredovanje oko toga, ali na kraju nije realizirano. (op. S. Koreja=sankcije demok. svijeta…)
        To je izjavio na HRT, tko ne vjeruje neka potraži. Za mene štetočina, uhljeb i lažov.
        Okrenuo je leđa Tuđmanu, zato što nije dobio cementaru Našice kako je zamislio.
        Bandić je njegovoj kćerci dao puno novaca, ali ga je ona kada je zavrnuo pipu jako pljuvala. Jabuka ne pada daleko od stabla. Imao ured i besplatno putovao po svijetu.
        Spao na umirovljenika i predsjednika NO kompanije Ingra.

        https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sasa-mesic-trazi-placu-vecu-od-bandiceve-20090311

  1. Najgori predsjednik ikad. Kad se sjetim onog kiselog smiješka i fraze institucije moraju funkcionirati dođe mi slabo. Ko da nas je podjeb..Plus ovo zadnje sa uredom.

  2. Samo da nabacim da su u Danskoj radnička prava na najvišem mogućem nivou i ako poslodavac nešto i pokuša izmuljati a član ste sindikata, poslodavac će na kraju izgubiti.

  3. Sve počinje i završava s pravosuđem. Mi imamo jednako dobre (ili loše?) zakone kao sve zemlje EU, samo je razlika u provođenju. U razvijenim zemljama se doslovno ne isplati muljati, lagati, potkradati, kod nas se isplati jer najčešće nema nikakve kazne ili je mizerna. Ako uvozimo hranu, elektroniku, nogometaše, možda bi mogli uvesti i pokojeg suca ili tužitelja, ionako cijela EU ima manje-više iste zakone.

    • Ovi grafovi gore odnose se na zakone na papiru a ne u praksi, i lošu birokraciju koju imamo. Ovo šta ste vi napisali odnosi se na korupciju.

    • Kratko i jasno sve najbitnije rečeno! Mi nemamo sudsku praksu nego sudski voluntarizam. I to je od kada znam za sebe, a već sam umirovljenik!

  4. Dok god na vlasti budu oni koji nikada svojim rukama nisu zaradili svoju plaću, nego su na državnim (našim) jaslama navikli prelijevati iz šupljeg u prazno i mudrijati, NEĆE NAMA BITI BOLJE! Nije mi drago to reći, ali stvari idu iz lošega na gore.

  5. Super mi tu izgleda Češka. Po y osi su super (to objašnjava njihovu uvijek nevjerojatno malu nezposlenost), samo još trebaju popraviti x os i bit će super (tada će uz malu nezaposlenost imati i još bolje rastući GDP, bolji životni standard, građani će imati veći “net worth” – za nas će postat “Švicarska”).

  6. Ljudi koji idu van radit su nova glasačka snaga za vladajuće(znate ono,jaka dijaspora jamči većinu)!Znači ne treba ljudima zabranjivati da idu van nego ih još više motivirati,spuštati standard života,i sl.

    • Ponekad ne puštam komnetare kad su skroz bezveze, da ne zamaram ljud. U prošlom ste pisali da ‘nije ekstremna’, a jest, jer je na ekstremu (krajnjem rubu).
      Još gore je kad se uzme u obzir sa, zaista katastrofalnom, stopom aktivnosti radne snage.

      Također ne puštam razne socijalističke idiotarije, komentare koji religiozno zagovaraju socijalizam – zašto bih svoj blog nudio kao platformu takvim bezvezerijama, velik je internet, ima mjesta. 🙂

      • Miljenko mislim da krivo čitate vlastite statistike:

        GDP – real growth rate
        EU
        1.9% (2016 est.)
        2.3% (2015 est.)
        1.6% (2014 est.)

        HR
        1.9% (2016 est.)
        1.6% (2015 est.)
        -0.4% (2014 est.)

        Isto? Inače živimo 100% godinu za godinom, bez povijesti, bez duga iz povijesti itd.

        GDP – composition by sector

        EU (total 96.4 % – vjv. tipfeler)
        agriculture: 1.5%
        industry: 24.4%
        services: 70.5% (2016 est.)

        HR (total 100%)
        agriculture: 4.2%
        industry: 26.6%
        services: 69.2% (2016 est.)

        Public debt
        EU (vjv. Eurozona samo koja ulaže (pomoću dugova) u R&D itd.)
        86.8% of GDP (2014)
        85.5% of GDP (2013)

        HR (rast od 1.8% u 1 godinu 15’/16′)
        88.3% of GDP (2016 est.)
        86.7% of GDP (2015 est.)

        82% est. za 2017. godinu

        Stopa zaposlenosti jest katastrofalna jer re-organizacijom javnog sektora bi dobili uvid u stvarno stanje stvari, digitalizacijom i standardizacijom rada u državnim tvrtkama, kao i izbjegavanjem rasprodaje i privatizacije ako je moguće (pod uvjetom dobrog upravljanja) bi dobili stvaran uvid u količinu radno sposobnih da se natječu na modernom tržištu rada. Mislim da je katastrofalna, pogotovo ako uzmemo optimističnu stranu i gledamo statistiku za vrijeme turističke sezone kada je najbolje. Teško da sezonci zarade dovoljno za cijelu godinu da bi mogli ostati u uslužnim djelatnostima i raditi max. 6 mjeseci od cijele godine.

        Naravno ovo je sve pojednostavljeno, gdje je još realan omjer profitabilnosti i marža pojedinih sektora proizvodnje, jesmo li ispod iznad ili u prosjeku u tome? Ne znam, ali znam da nam može biti bolje.

  7. Premijer je zamolio Kusića iz Vijeća za ploče, brčiće i zvijezde i ostale VPBZ-ovce da malo intenzivnije rade…i to je ok.
    Što se Vlade tiče može dati nalog, a ne samo zamolbu oko pitanja ubrzavanja privatizacije. Nema vijesti da je bilo što u pripremi očekivao sam da će ići brže kada je osnovano čitavo ministarstvo za taj dio. Prošla Vlada je imala ideju da Narodne novine proizvode 4 slojni wc papir, ova nema ništa za sada protiv toga da se država bavi prodavanjem noćenja s doručkom i slično u uglavnom zapuštenim hotelskim objektima. Privatizacija kao da je u zemlju propala, a to je ključni preduvjet ulaganja i rasta.

  8. Nažalost velika većina ljudi ne želi čitati relevantne podatke nego to ide u sferu, “da ali to nije toliko bitno,druge stvari su važnije itd…”,poanta je da ako ne želiš pogledati istini u oči onda nećeš!
    Svakodnevno razgovaram sa ljudima o toj i sličnim temama i nevjerojatno je kako prelaze preko toga ili daju glupavi kontraargument.

    To je jednostavno u ljudskoj prirodi.

    Kad vas žena vara jednostavno ne želite si to priznati bez obzira na činjenice!

  9. Pustimo malo politiku, ajmo o današnjoj situaciji na burzi.
    Za danas naš vrli analitičari prognozirali nizak promet i stagnaciju, a ono promet skočio najviše u zadnjih skoro 5 mjeseci, crobexi i dalje padaju već 6 dan. Jeli ima netko kakvo objašnjenje ?

    • Naravno da ima objašnjenje. Analitičke prognoze za dnevno kretanje tržišta je čisto nepotrebno blebetanje da se ima što napisati. Da pitate 10 nasumičnih ljudi na ulici za dnevni promet (nizak, visok) i kretanje (rast, pad, stagnacija) dobili bi istu točnost gatanja.

  10. Ok privatizirati jer se sa godinama pokazalo kako je politika odnosno kako su politicari losi gospodarstvenici drzavne imovine…..sagradi se npr novi objekt ili kompleks na Jadranu….i rade se razno razne projekcije…..ali tko ce radit u tim objektima/kompleksima kad nema dovoljno radne snage za proizvodni dio a ono sto je ostalo nije dovoljno educirano te se niti zeli educirati….jako zalosno….

  11. Samo da se ne zaboravi kako to što država otežava život poduzetnicima ne znači da ga olakšava radnicima, kao što ne znači da kod nas nema divljeg kapitalizma, jedino što ga nema u jednakoj mjeri za sve. U sukobu između hrvatskih poslodavaca i posloprimaca, pregovaračka moć svakako nije na strani posljednjih. Da ne ispadne kako su radnici krivi što traže da ih prijave “za stalno” kada je priroda njihovih poslova upravo takva ili da se ponovno ne čuju primjedbe na račun nespremnosti domaće ekipe za sezonski rad i potrebe da se uvezu Filipinci, kao da nesretnika spremnih na rad za par stotina eura i odvojeni život od obitelji nema u bližoj okolici. Ekonomija koja ovisi o kandidatima za ubožnicu je sramota za društvo.

    Nadam se da čitatelji razumiju kako su ekonomske slobode i divlji kapitalizam različiti pojmovi, jer bi se iz teksta dalo naslutiti da odsutstvo ekonomskih sloboda u Hrvata dokazuje kako divlji kapitalizam ne postoji i kako je ovdje sve podređeno interesima posloprimaca. Kapitala u Hrvatskoj nema zato što su se vodeći kapitalisti za to pobrinuli uz pomoć vlade koja je za njih stvarala čitave paralelne zakonske svemire. Insinuirati da je za ekonomsku močvaru u Hrvatskoj kriva pretjerana zakonska zaštita zaposlenika je prilično plitka misao.

      • Ukoliko ni u najmanjoj mjeri ne insinuirate da zaštita prava radnika u Hrvatskoj (nefleksibilnost tržišta rada, koja se vjerojatno u najvećoj mjeri odnosi na zaposlenike u javnom sektoru) predstavlja prepreku za rast gospodarstva, moj komentar je zaista promašen. Meni je jasno da je glavna teza članka nešto drugo, međutim ni to drugo ne stoji: vi na optužbe da u hrvatskoj vlada divlji kapitalizam odgovarate dokazom odsutstva ekonomskih sloboda, što nisu iste pojave. Kod nas nedostaje kapital (i produktivnost) upravo iz razloga što je pojedinim poduzetnicima dopušteno da djeluju “divlje” i narušavaju ekonomske slobode drugih poduzetnika.

        Samo kao zanimljivost – prema indeksu Heritage, tržište rada je najslobodnije u Somaliji, a niti Uganda nije daleko od vrha. Niti to nije predmet rasprave, ali neka se nađe.

        • Jedina stvar koja radnike štiti je upravo taj sam rast gospodarstva. Ono što se u politici i birokraciji zovu “zaštita prava radnika” je samo naziv, jako pogrešan naziv, za stvari koje su čista suprotnost od zaštite radnika (eventualno ponekad predstavljaju zaštitu “uljeba”, ali nikako radnika).

        • Manipulativni ste (lažljivi). Somalija jest na vrhu, ali iz drugih razloga od Hrvatske. ‘Slučajno’ ste propustili reći da su u samom vrhu SAD i Singapur, Novi Zeland i Danska.
          Naravno, zašto nedostaje kapitala je potpuno pogrešno ovo što ste rekli. Jednostavno je naime dokazati suprotno: zar nije ‘dokazano’ da ima puno zlih poduzetnika ne samo kod nas, nego i u svijetu 🙂 … zašto oni ne bi došli ovamo i iskoristili radnike i tržišne uvjete? Tako bi došao barem ‘zli’ kapital, ako ne bi ‘dobri’. Ali vidite, ni on ne dolazi …

          p.s. Ovo je baš fora 🙂 🙂 https://donotlink.it/yK7m

        • Naravno da je Lenjin bio uhljeb i dugo živio sa majkom kao neradnik. Kasnije se nije makao od pripravnika za odvjetnika. Svim socijalistima je jedini zakon da otimaju i dijele tuđe i udobno žive.
          Imali smo druga Tita pa smo vidjeli kako to izgleda. Milijuni dolara utrošeni u nastambe gdje je
          bio samo jednom.
          U nastavi povijesti kod nas se i ne spominju menjševici kao frakcija ruske partije. Naročito u Hrvatskoj gdje su nastavu povijesti pisali na partijskim sastancima, a od 1990. na ovamo nije učinjeno dovoljno. Rusiju kao svjetsku vojnu, kulturnu i civilizacijsku velesilu komunistička partija dovela je do teške gladi i propasti, učeći je protiv kapitalizma i kapitalista.
          I danas u Hrvatskoj jedan dio djece uči drugačiju povijest, a drugog dijela djece kao da smo Sjeverna i Južna Koreja. Ta skupina dakle menjševika nije zagovarala masovna ubijanja i klanja ljudi, pa je sama zaklana i marginalizirana, a pojedincu su prešli na stranu boljševika ili pobjegli po svijetu. Boljševici su nadvladali iako su izgubili na izborima…
          Ipak, na dugi rok ostat će kao i Tito zapamćen u prvom redu kao masovni ubojica i diktator.
          https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/lenjin-pao-u-sankt-peterburgu-20091026
          Znam neke Ruse koji pretežni dio godine žive u Hrvatskoj, ostalo u Rusiji.
          Djecu idu rađati u Ameriku kako bi djeca sa 18. godina mogla tražiti državljanstvo u kapitalističkoj državi USA.

  12. Nema ta premija previše veze sa time. Jednostavno banke imaju višak sredstava dok su kamatne stope na depozite na najnižim razinama. Dosta ljudi to sad ni ne oročava iste nego ih pušta kao a vista i zato banke smanjuje kamatne stope. Druge bi godine trebale biti još niže jer će rezervacije dodatno pasti. Naravno ako se ne desi neki novi Agrokor.

    • Premija rizika zemlje je jedna od ključnih komponentni. Bez obzira na depozite, izvori financiranja za ovako malo tržište nisu problem. Nama je pred nosom poboljšanje kreditnog rejtinga.
      https://countryeconomy.com/ratings/croatia

      Ključne su također kamatne stope gospodarstvu. Stanovništvu će i dalje padati, ali ne toliko.
      http://pages.stern.nyu.edu/~adamodar/New_Home_Page/datafile/ctryprem.html
      neki stari podatci.

      Ovoliko smanje rizika zemlje nije ništa drugo nego nagovještaj poboljšanja kreditnog rejtinga.
      Nenad bi to mogao i bolje objasniti, žalosno je što se o ovome gotovo nigdje ne govori u javnosti.
      Propagira se tobožnje ustaštvo, sveopća propast, štete od tobožnjeg kapitalizma iako je više od pola ekonomije pod državom i slično.

      • To je ako se banke zadužuje kod majki. Ili ako se država zadužuje vani. Pogledajte si bilance naših banaka pa ćete sami doći do zaključka.

  13. Nemade, ja vas ne kužim. Stalno neko etiketiranje kao diskreditiranje. Neka čovjek misli što hoće. Vaši argumenti, njegovi argumenti pa tko voli nek izvoli.

    • Pa nije Vam to baš tako – objašnjavao sam već. Ne dam manipulacije, nekorektno ‘diakutiranje’, a niti promociju titoizma, socijalizma itd. — često se takvi autori zalijeću ovamo jer su jako zagriženi u promociji svojih ideja, ali ne vidim zašto bih im nudio svoj blog kao platformu. Onda se neki od njih žale na cenzuru, ali to je potpuno deplasirano pogotovo zato jer neki državno financirani kolektivni blogovi ili drugi mediji koji zagovaraju socijalizam uopće ne dozvoljavaju komentare!

      Eto recimo uopće sam nezainteresiran za ‘diskutiranje’ s bleferima koji bi tvrdili da je ovdje neki ‘neoliberalni’ i slično.

      Znači razni pamfletisti naprosto ovdje nemaju prostor i to je to, kao ni na mom FB zidu. Imaju svoje. Što ćeš!

  14. Pazite ovo Rumunji imaju rast od 5,7%! Javni im je dug 38% BDP-a. Sad dižu mjesečne plaće doktorima sa 1000 na 2700 eur, a medicinskim sestrama sa 530 na 1000 eur! Drugi obvezni stup im postaje dobrovoljni. Ukinuli su porez na dobit informatičkim tvrtkama i jako smanjili PDV. E sad kad pogledamo NAŠE ja ne znam dali bi plakao ili se smijao. Često se pitam dali su normalni ili ne znaju!!!Pa Češka nas šiša, a brzo će i Rumunji postati space shutle. K tome imamo more, otoke i turizam.Majko mila.

    Norvežane bolje da ne spominjem ali pazite tamo je desnica na vlasti, a ne samo da su odobrili homoseksualne brakove nego i posvajanje djece. Stranka koja odobrava individualnu slobodu, manje poreze i prema emigraciji je otvorena. Zemlja sa naftnim fondom i naftnim zalihama koje se kao i Švedska donijela zakon o zabrani upotrebe vozila na dizel do 2030.god. I onda se pojave Bujinec ili već kako i njegova družba Pere Kvržice. Ništa ne treba dodati. Sumrak i dno dna.

  15. Zahvaljući “divljačkom neoliberalnom kapitalizmu” svega će par ljudi u Hrvatskoj, poput onih koji mrze svaki kapital i vole one venezuelanske zadruge (političari kao Holy itd.), uživati za dva-tri mjeseca u ljepotama poput ovog umjetničko-tehnološkog remek djela (točnije remek djela globalnog dobavno-proizvodnog lanca, vrijednih kineskih ruku i američke pameti, te pun puuno kapitela), umjesto da zahvaljući pravom liberalizmu/kapitalizmu kao u Danskoj svaki drugi radnik si to kupi (čujem da tamo “vole sve novo”, ono čim izađe novi model od tehnologije koju koriste, laptop/tablet/telefon, oni prodaju staro kupuju novo svi po defaultu, kao normalno osvježavanje istrošene garderobe za novo godišnje doba): https://youtu.be/mW6hFttt_KE

  16. Neću stavljati takav link u vrijeme pred počinak, ali u jednim renomiranim novinama objavljen je 10, rujna 2017. i članak ovakvog naslova

    “Kapitalizam maskiran u ustaške uniforme prestravi se kad na ulici vidi crvene zastave sa srpom i čekićem”

    Sad sam malo zabrinut, iako je ovo čista glupost. Nadam se da neću sanjati, a kamoli doživjeti kako premijer Andrej Plenković saziva tiskovnu konferenciju i objavljuje da odustajemo od kapitalizma jer ima predominantnu ustašku konotaciju. Iako priznajem ovo je možda najteži i najbolje argumentiran udar na kapitalizam u Hrvatskoj do sada.

  17. Gospodine Bakić Vi uporno mantrate da je SDP imao mandat za reforme, međutim što Plenković nema mandat za reforme ili bilo koja vlada prije? Mi nikada nismo imali ekonomski desnu vladu a ova vlada odustaje od reformi.

    • Istina je da se ovi sada kotrljaju / šlepaju, ali gledajte kad je napravljena razlika, izgubljene ključne godine, o tome govorim:

      • To je graf koji bi svako zavrijedio još širu čitalačku publiku (već prikazan nekoliko puta na ovom blogu). Međutim to ne dokazuje upotpunosti Vašu tezu, na taj način bi se moglo utvrditi da je npr. 1999.g. nakon pada BDP-a SDP-ova koalicija vratila rast kao i 10 godina poslije (kada dolazi do pada BDP-a SDP se vraća na vlast. Vidim da se nikada ne govori u našim medijima o kvaliteti rasta, godine prije fin. krize imali smo veće stope rasta, međutim koja je generirana nekretninskim balonom i osobnom potrošnjom temeljem kreditne ekspanzije.

        • Jako loša nam je sada kvaliteta rasta, o tome sam više puta pisao. No ono protiv čega se ovdje borim ono je gdje mogu dobiti bitku. A onda dolazi od kulture (vrijednosti). Bez ikakve sumnje je za vrijmee SDP narod bio prvi puta totalno zaluđen antireformskom pričom, koja je baš tada bila agresivna jer se trebalo sakriti katastrofu (ovi sada bar ne lažu da nam je rast loš zbog ‘krize u svijetu’). SVI glavni vladajući su uporno tvrdili da je problem u neoliberalnom, ustanovili su milijunske subvencije ridikuloznim ekstremnim lijevim medijima, koji su nabacivali teze svojoj socijalističkoj bratiji raspoređenoj u mainstreamu … narod je još impregniran time. To je ono što trebamo i možemo promijeniti, pokazati narodu da je ovaj golemi pad i propuštena prilika do nas, da se moramo početi mijenjati.

        • Jasno, međutim kultura ne činiti reforme je isti proizvod samo drugo pakovanje bez obzira što sadašnji ne govore da je problem u neoliberalnom. Svako imate našu podršku a kroz medije utječete na mentalitet kroz isticanja stavova sa ovog bloga. Usput, dolazite na WMF sljedeći tjedan u Rovinj?

  18. Nas problem je sto bilo koja vlada dode na vlast od prvog dana misli kako da pobjedi slijedece izbore a misle daje to nemoguce ako provedu reforme koje bi bile i te kako bolne .

  19. Nenade; mijenjati se – apsolutno da, ali pitanje je tko, gdje i kako odnosno da li smo kao nacija i drustvo sposobni promijeniti se i u kojem vremenskom roku?

    Kako da se pojedinac pocne mijenjati kada se ovi na vlasti ne mijenjaju, odnosno mijenjaju dlaku ali ćud bas i ne…S druge strane, vrlonje zanimljivo kako i najveci “divljaci” na cestama postanu “penzići” cim prijedju hrvatsko-slovensku granicu.

    Bojim se da nam kao naciji nedostaju lideri, vizionari ali i moralni uzori (po mogucnosti u jednoj osobi) a tu je i taj balkansko-lopovski gen koji nas prati desetljecima ako ne i stoljecima.

    Ne znam kako Vama, ali meni je nevjerojatno da kao nacija/drustvo nismo bili u stanju prisiliti sve dosadasnje garniture vlasti da drasticno promijene teritorijalni ustroj, da drasticno srezu drzavnu potrosnju i porezno rasterete drustvo u cjelini, da efikasnije upravljaju drzavnom imovinom i dugom sredisnje drzave…Svake godine placamo 10ak milijardi kuna samo za kamate i tako godinama, s tim novcem smo mogli napraviti cuda…

    Ja imam 41 godinu – nisam star ali nisam niti tako mlad i kada budem odlazio u mirovinu,
    volio bih da Hrvatska ne bude na EU zacelju vec barem u nekoj “zlatnoj” sredini jer za vrh ocito nismo sposobni.

    Dva su po meni nacina sto i kako dalje:

    “Iznajmiti” Hrvatsku na 50 ili 100 godina Njemackoj, Norveskoj ili Nizozemskoj uz odgovarajucu koncesiju (totalna utopija, ali u tome lezi bogatstvo Eclectice – sloboda izrazavanja vlastitog misljenja, pa i ovakvog)
    Politicki se angazirajte na nacin da oko sebe okupite 30ak ili 50ak najuglednijih poduzetnika i intelektualaca koje imamo (u zemlji i inozemstvu), poduzetnicku i pokretacku snagu ove zemlje, ljude bez ijedne mrlje u njihovim profesionalnim karijerama…Okupite ih ili oko sebe ili oko neke zajednicke ideje/platforme, ponudite ovim napacenim, iscrpljenim i depresivnim ljudima vjeru i nadu u bolju buducnost i pometite pod sa “vasima i nasima” te ustasama i partizanima i to jednom za svagda!

    Moj glas vec odavno imate, a vjerujem i ostatka Eclectice – za pocetak 🙂

    • Warren Buffett, dok ne otvori usta misliš neki djedica, kad progovori to je djedica na marihuani, ili jednostavno 25-godišnjak zarobljen u tijelu 87-godišnjaka. Naravno 25-godišnjak iz 50-ih godina 20. stoljeća, ne suvremeni, ali mlad čovjek je mlad čovjek, iz koje god ere (i u kakvom god tijelu), on je veseo, optimističnog pogleda na budućnost, osjeća se i ponaša se kao će živjeti još najmanje 50 godina, svake godine sve bolje, svake godine nešto novo vidjeti, doživjeti, napraviti, sposoban i sve oko sebe zaraziti tom energijom.

      Mladi/stari smo onako kako se osjećamo i ponašamo. Peter Thiel, ja i slični zanesenjaci koji puno filozofiramo o tim temama zdravstva, dugovječnosti itd., smatramo da će kroz ne tako dugo vremena (par desetljeća) medicina dostići taj stupanj razvoja da ćemo se moći boriti i protiv te najsmrtosnije bolesti u povijesti čovječanstva koja je već ubila milijarde ljudi i danas ubija 7.5 milijardi (starenje), pa ćemo moći živjeti duže, duže vremena biti mladi, izgledati mladi.

      Onaj tko danas s 41 godinu starosti razmišlja o odlasku u mirovnu s 68, računa u mirovini biti 20-30 godina, neka bar malo razmisli i o tome da bi ta mirovina mogla potrajati i višestruko duže, možda jedno 50-60 godina, možda će biti stvar osobnog izbora, i možda će taj izbor koštati po nekoj ovakvoj tarifi: +10 godina 1 milijun kuna, +20 godina 10 milijuna kn, +30 godina 100 milijuna kn.

      To su neki brojevi koje treba uzeti u obzir prilikom planiranja mirovinske štednje i odluke junk obveznice ili nešto produktivnije.

    • Jednostavno je (za one s mrvicom razuma). U pravu je onaj na čijoj strani su činjenice. Ovdje ne to vrlo jednostavno. Razne pamfletisti i politučari kažu da je problem u ‘neoliberalnom’. Tko zna. Ali činjeni a je da ga u Hrvatskoj nikad nije bilo. ‘Čovječe ne ljuti se’ – povratak na prvo polje, pročitajte moj tekst od početka.

      • Razumijem za to: ortacki kapitalizam, visoki porezi i besmisleni nameti, velika odbojnost i mrznja prema privatnom sektoru. Jer oni su “krivi” za sve.

  20. A što je Kina? Divljački neoliberalni kapitalizam na mikro razini, planska ekonomija na makro?

    Meni to kad se sve zbroji u konačnici zgleda kao da se radi o jednoj velikoj korporaciji. Najveća korporacija na svijetu, najbolje da se preimenuju iz PRC u China Inc.

  21. (prošli pokušaj komentara nije dobio etiketu “čeka moderiranje” pa ponavljam samo ovaj put ako je bila tehnička greška, ako nije prošlo na moderiranju i dalje bi volio znati što Vi i drugi ovdje misle da neoliberalni kapitalizam znači i po čemu se razlikuje od regularnog liberalnog “free market” kapitalizma)

    Primijetio sam da se pojam “neoliberalni” (kapitalizam) često pojavljuje u komentarima no gotovo nikada ne definira pa bih probao pojasniti situaciju kako bi buduća diskusija možda bila na višoj razini
    Kao i sve drugo, razni ljudi imaju različite interpretacije istog pojma i vrlo često se događa da se ljudi “svađaju” jer imaju različite poglede ali i same definicije na istu stvar i nikako ne mogu razumjeti kako onaj drugi ne vidi o čemu pričaju jer je njima definicija skroz jasna.

    Kako je g. Bakić izuzetno dobro objasnio u ovom ali i drugim člancima, u Hrvatskoj “neoliberalnog” kapitalizma nema a nemamo ni neki školski primjer običnog kapitalizma već smo zapeli u ortačkom kapitalizmu gdje određene interesne skupine realno blokiraju pravu slobodu tržišta u svoju korist na ne-tržišnim osnovama. Tako da borba protiv implementiranog “neoliberalnog kapitalizma” realno u hrvatskoj gotovo uopće nema smisla.

    DAPAČE nama je potrebna doza protržišnih promjena koja bi nas gurnula bliže ostalima da prestanemo toliko zaostajati!

    No smatram da je možda potrebno diskutirati i o tom neoliberalnom dijelu kako bi se prestalo normalne ideje slobodnog tržišta automatski etiketirati neoliberalnima i time kroz manipulaciju javnosti vrlo lagano blokirati čak ako i one nemaju neoliberalni karakter

    Vratimo se na definiciju koju mislim da prvenstveno kritičari zagovaraju. Mislim da kritičarima “neoliberalni” (kapitalizam) predstavlja težnju maksimalnoj deregulaciji ekonomskih mehanizama gdje bi idealni “neoliberalni” kapitalizam imao 0 izglasanih zakona koji reguliraju bilo koji aspekt tržišta već bi jedino vrijedio nepisani zakon ponude i potražnje.

    Moguće je da i neki zagovornici “neoliberalnog” ili “normalnog” kapitalizma isto smatraju da bi takav krajnje deregulirani sustav bio najbolji (tj jednako gledaju na takvu definiciju kao i kritičari), no mislim da razumniji zagovornici i dalje smatraju da neka doza regulacije mora ostati (možda se i varam?). Nadu da nisu svi zagovornici baš ekstremisti mi daje davni post g. Bakića u kojem je taj u potpunosti deregulirani ekstrem nazvao “Libertarijanska anarhija =Mad Max” i sugerirao da bi ukupna efikasnost sustava u tom ekstremu ipak padala ispod razine neke doze zakonske regulacije. Prema tom grafu intuitivni optimum g. Bakića je na strani male ali postojeće regulacije i po meni to predstavlja ekonomski liberalnu poziciju (nadam se da slika radi)

    [IMG]https://trzistakapitala.files.wordpress.com/2014/09/g11.jpg[/IMG]

    Poanta grafa g Bakića je da postoji skala od komunista do Mad-Maxa (na grafu krajnje lijevo i krajnje desno) gdje komunisti inzistiraju da se tržište regulira isključivo zakonima dok ponuda i potražnja nemaju realni utjecaj (nisam siguran gdje apsolutni ekstrem postoji no neke države mu se približavaju, S Korea).
    Do njih bi bili socijalisti (između komunista i optimuma na grafu) koji smatraju da tržište treba imati ulogu no ona u većoj ili manjoj mjeri treba biti podređeno nekim drugim interesima. Primjer politike bi bio plaćeni porodiljni dopust koji favorizira trenutnu potrebu pojedinca na štetu poslovanja, ekološki zakoni koji reguliraju preveliku eksploataciju ili onečišćenje ili zakoni za zaštitu potrošača, svi na neku štetu razvoja. To dugoročno više ili manje smeta samom ekonomskom rastu zbog netržišnih razloga. Europa je u globalu često kritizirana kao previše socijalistička između ostalog i zbog takvih politika a sigurno realno zaostaje iza USA ili Kine
    Oko optimuma bili bi liberali koji se vode isključivo optimalizacijom ekonomije sa ciljem da dugoročno ekonomski svima bude bolje kroz rast BDPa. Primjerice USA bi bili najbliže optimumu, pa je kod njih porodiljni dopust pretežno nereguliran. Trenutne potrebe građana ili dugoročno stanje planeta su manje bitni ali imaju nekog utjecaja s tim da postoji balans težnji i na jednu i na drugu stranu.
    Desno od optimuma bili bi “neoliberali” koji više ili manje odbijaju svaku regulaciju neovisno o trenutnim potrebama ili dugoročnim posljedicama. Treba napomenuti da nisu neoliberali nemoguće zlo jer su neke zemlje (kao mi) previše lijevo pa im je potrebna desna struja da ih približi optimumu no problem je ukoliko je zemlja već blizu optimuma a jako ekstremne politike bi dalje dovele do Mad Maxa. Primjer politika su investor state dispute settlement sistemi putem kojih države moraju investitorima plaćati penale ako zakonima žele zaštititi zdravlje ili okoliš svojih građana ako time ugrožavaju dobit neke kompanije. Iako bi se valjda samo ekstremni neoliberali bunili protiv toga, zakoni koji reguliraju dječju radnu snagu također su oblik regulacije koji je suštinski u suprotnosti sa neoliberalnon ideologijom.

    Pretpostavljam da trenutni kritičari “neoliberalnog” svakog zagovornika “neoliberalnog” automatski gledaju kao libertarijanskog anarhista i time ga napadaju jer podsvjesno strahuju od ekstrema bez obzira na to gdje neki zagovornik slobodnog tržišta osobno podvlači crtu prema Mad Maxu. Primjerice kome su sporni zakoni koji reguliraju monopole? Sigurno ima neoliberala kojima jesu ali sigurno ima i onih koji smatraju da se monopoli trebaju regulirati tj spriječiti kako bi tržište bilo slobodno i kompeticija realna.
    Zbog ekstrema definicije gdje kritičari vide krajnost a zagovornici nemaju koncenzus te ekstremnih subjektivnih osjećaja je diskusija otežana i često se svodi na komunist-neoliberal uvrede gdje svaki onog drugog gleda isključivo kao pripadnika ekstrema a nadam se da bi na Eclectici koja decidirano zagovara protržišne stavnove bilo zgodno ponekad napomenuti da to nisu ujedno i Mad Max stavovi već nešto normalnije i prihvatljivije većem broju građana a ne samo određenoj grupi. Iskreno smatram da se smanjenjem percepcije ekstremnosti može smanjiti i otpor prema pametnim idejama i politikama.

    Možda bi trebalo provesti neku anketu da se otkrije koliko su stvarna mišljenja čitatelja ekstremna? Ili barem malo racionalno diskutirati o tome bez da se osobe apriori etiketiraju kao ekstremi bez da se zna njihova stvarna pozicija?
    I rado bi čuo tuđe definicije ako netko može ponuditi svoju

    Ukoliko netko ovdje stvarno smatra da je libertarijanska anarhija (Mad-Max) idealni sustav, pa je pravi “neoliberal” kakvog ga vide kritičari, htio bih skrenuti pažnju na sljedeće.
    Ukoliko niste baš skroz anarhist u svim pogledima, svi uviđaju da država postoji i ima smisla da postoji kako bi osigurala minimalnu sigurnost za život. Kako bi to učinila, potrebno je imati zakone koji reguliraju odnose među pojedincima kako bi se izbjegla prisila, i štitilo privatno vlasništvo te štitilo od “vanjskih neprijatelja”.
    “In a minimal state, government’s responsibilities are limited to protecting individuals from coercion, fraud and theft, to requiring reparation to victims, and to defending the country from foreign aggression. The only governmental institutions in a minimal state would be police, judicial systems, and the military.” https://definitions.uslegal.com/m/minimal-state/

    No, onaj “coercion” je problematičan jer ekstremni “neoliberali” i Mad Maxovi ne sagledavaju pojam u cjelini.

    Naime, moć (pa i prisile) može doći na samo nekoliko načina. Moć može biti inherentna, pa su neki ljudi jači ili slabiji i onaj jači može lako slabijeg prisiliti da nešto učini u korist jačeg neovisno o tome što su interesi slabijeg. Takvi sustavi su bili u davnoj davnoj povijesti gdje se vlast osvajala snagom ili vještinom pa su oni najjači/sposobniji vodili svoja plemena itd. No civilizacija je evoluirala kada su ljudi shvatili da nije ekonomično se svako malo ubijati/sakatiti za vlast pa su smislili sustav u kojem vlast/moć proizlazi iz uređenog sustava (feudalizam, religija itd pa najnedavnije demokracija) gdje određena grupacija na temelju nekog parametra ovlašćuje nekoga da ima moć nad drugima.
    Napretkom civilizacije, u svakom novom koraku primitivniji mehanizmi moći bili su sprečavani. Primjerice u feudalizmu kmetovi nisu smjeli imati oružje kako ne bi mogli inherentnom snagom oduzeti “bogom danu” moć vladanja plemstvu. pa su postojali i zakoni protiv pljačkaša po cestama, a i sve do sada gotovo svaka uređena zemlja ima zakone koji kriminaliziraju zloupotrebu inherentne moći. Napretkom sustava vladanja i delegirana moć je ograničena, pa tako ni demokratski odabrani vladari nemaju apsolutnu moć, kao stari kraljevi, kojom bi mogli iskorištavati slabije nego postoje “institucije” koje kriminaliziraju zloupotrebu delegirane moći. To naravno ne funkcionira idealno u diktaturama.
    I tako dolazimo do trećeg “evolucijski” najnovijeg sustava moći, novca. Dakle ne morate biti inherentno jaki ili fizički vješti, ne morate imati zaleđe neke specifične skupine ili institucije, već moć možete ostvariti samim posjedovanjem novca kojeg osim normalne upotrebe možete i zloupotrijebiti i nagovoriti one slabije da učine nešto u vašem interesu bez obzira što to nije i u njihovom interesu. U doba monarhije, tadašnje strukture su prepoznale novac kao treći noviji oblik moći i htjele su zadržati primat plemstva kao jedinu grupu koja posjeduje moć, no nije im uspjelo pa je merkatilizam s vremenom u potpunosti prerastao feudalizam a oligarhije postaju češće protiv čega je bio i M. Friedman.
    S vremenom su se počele pojavljivati institucije/zakoni koji bi regulirali doseg moći novca, no također pojavljuju se kao i u svim tranzicijskim fazama prije, oni koji se protive smanjivanju dosega moći njihovog preferiranog izvora moći. I to su upravo oni libertarijanski anarhisti i dijelom neoliberali.

    Zamislite nekoliko situacija pa odaberite u kojoj bi htjeli živjeti:
    Zemlja gdje nema nikakve regulacije inherentne moći pa bilo tko jači može uzeti od slabijeg što god želi a slabiji može pristati na to ili otići doma sa longetom ili gore, a ostale moći su regulirane pa vas ne mogu tek tako oštetiti politički ili ekonomski.
    Zemlja gdje nema nikakve regulacije delegirane moći pa bilo tko jači može uzeti od slabijeg što god želi a slabiji može pristati na to ili biti protjeran, zatvoren ili gore, a ostale moći su regulirane pa vas ne mogu tek tako oštetiti fizički ili ekonomski
    Zemlja gdje nema nikakve regulacije moći novca pa bilo tko jači može uzeti od slabijeg što god želi a slabiji može pristati na to ili biti gladan i/ili bez pristupa osnovnim uslugama potrebnim za život, a ostale moći su regulirane pa vas ne mogu tek tako oštetiti fizički ili politički.

    Nit koja povezuje sva tri scenarija je da postoji elita koja posjeduje određenu kvalitetu kojom dominira nad slabijima u određenoj mjeri (neovisno jesu li drugi jači u drugim aspektima) i želi zadržati dominaciju deregulacijom preferencijalnog aspekta društva dok inzistira na jakoj regulaciji onoga gdje nema takvu snagu kako ih se ne bi uklonilo sa elitne pozicije. Sva tri oblika moći također imaju temelj u određenoj kvaliteti osobe koja se stječe ili je maksimum limitiran sa rođenjem. Neki su jači, neki spretniji, neki elokventniji, neki pametniji i te individualne karakteristike (djelom ograničene rođenjem, bez obzira na trening) olakšavaju ili otežavaju pristup pojedinim tipovima moći. Sva tri tipa moći (vjerojatno) imaju prirodne zakone koji ih inherentno reguliraju pa tvrditi da zakon tržišta mora biti jedini relevantan za kontrolu moći novca zvuči identično kao željeti da zakon evolucije bude jedini koji regulira inherentnu moć snage a oboje imaju svrhu učiniti da jača jedinka nadživi slabiju (bolja kompanija opstane a lošija propadne) i prosperira kako bi populacija bila jača. Stvar je samo osobne percepcije koje od toga je nekome važnije.

    Sljedeći korak “evolucije društva” je društvo koje prepoznaje sva tri oblika moći (ako su to jedini oblici) i osigurava da pojedinac ne može koristiti svoju urođenu prednost na štetu drugog dok omogućava svaku dobrovoljnu interakciju.
    Bitno je naglasiti da to uopće nije u koliziji sa minimalističkom državom koja bi postojala da regulira zloupotrebe moći ali je u koliziji sa neoliberalnim sustavom koji ima za želju regulirati samo 2 od 3 vida moći.

    Trebamo se vratiti na temeljnu premisu slobodnog tržišta koja je u potpunosti točna a to je da je slobodno tržište ono u kojem “zakoni tržišta definiraju cijene, nema drugih mehanizama koji na to utječu a svako sudjelovanje je u potpunosti dobrovoljno”. Iz toga bi trebalo slijediti da entiteti sa mnogo monetarne moći ne bi trebali imati priliku to zloupotrijebiti i time utjecati na tržište jer tada više ne govorimo o slobodnom tržištu. Primjerice kako je Agrokor poslovao sa malim dobavljačima. To je bilo jednako dobrovoljno kao kad vam netko prijeti batinom, svakako vam je u interesu prihvatiti ponudu jer je nositi longetu mjesec dana puno gora opcija koju ste izuzetno slobodni odabrati i sudjelovati i u takvoj transakciji. No je li to uistinu dobrovoljno sudjelovanje ili je to onaj “coertion” o kojem se govori u minimal state?

    Da zaključim TL/DR
    U Hrvatskoj neoliberalnog kapitalizma nema jer mi imamo crony kapitalizam koji je još gori gdje se politička moć koristi za ostvarivanje monetarne prednosti koja služi za ojačavanje političke moći
    Slobodno tržište ima optimum u kojem povečava prosperitet no temelji se na istinskoj slobodi i na bazi dobrovoljnog sudjelovanja.
    Svrha države je zakonima regulitrati sve zloupotrebe nesrazmjera moći neovisno na čemu se ta moć temelji
    Liberalizam stavlja težište na “SLOBODNO tržište”, neoliberalizam stavlja težište samo na TRŽIŠTE a sloboda istog nije preduvjet.
    Neoliberalizam kao ideja djelomično inzistira na različitom tretmanu oblika moći. Konkretno zalaže se za deregulaciju (sprečavanje ograničenja) moći novca uz represiju ostalih oblika moći sa ciljem da se moć novca iskoristi za ostvarivanje daljnje prednosti
    Idealan sustav bi se temeljio na slobodnom tržištu u kojem su regulacije minimalne potrebne da ograniče zloupotrebe svih oblika moći. Ni tribalism ni feudalism ni neoliberalizam (u ovoj definiciji) ne teže idealu već forsiraju interese pojedine skupine ne mareći za druge i krše temeljni postulat slobodnog tržišta da su interakcije uistinu slobodne i dobrovoljne a ne pod prisilom ili iznudom (coertion).

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s