Uncategorized

Plaće u Hrvatskoj

Obradio sam vremenske serije o porastu plaća zadnjih godina. Izvor svega je DZS, kao i podataka o inflaciji. DZS se brzo unaprijeđuje pa proučavajte njihove podatke, ima dosta zanimljivih stvari.

Neki kažu da je ovo super, neki kažu da nije … vama prepuštam ocjene i komentare, u stvari molim komentare niže. Ono što ja mogu reći je da čvrsto vjerujem da će se rast plaća nastaviti ovim tempom ili ubrzati. Razloga je nekoliko.

Najprije porast bruto plaća u Hrvatskoj, koje prilično robusno rastu, sada po stopi od ook 4,5% godišnje (sve usporedbe su u odnosu na isti mjesec prošle godine). Podaci su sa rujnom 2017.

Neto plaće rastu brže, čak oko 6%:

Ovdje možemo vidjeti da je vjerojatno jedan od uzroka turistička sezona (nisam proučavao točno kako: možda ima više manjih plaća gdje je razlika neto i bruto manja), ali vjerojatno je dio uzroka i porezna reforma (iskreno: nisam pratio točno što se zbiva, tako da samo mogu vjerovati naslovima iz medija):

Ljude naravno zanima njihova blagodat, tj. koliko mogu kupiti za te plaće. Za to trebamo pogledati realni porast plaća, tj. oduzeti inflaciju. Realni rast plaća je konzistentno oko 3%:

Ovo je, inače, najbrži rast neto plaća od 1999. (iz lijenosti preuzimam tablicu s HNB koja je samo do srpnja, ali zaključak je sigurno točan jer su i iduća dva mjeseca rasla brzo):

Još jednom, VAŽNO: ovo su samo brojke, ne dajem nikakve komentare je li ovo dobro, loše, slučajno, namjerno i tako dalje, to prepuštam pametnijima od sebe.

 

JOŠ VAŽNIJE: Plaće evidentno rastu u skladu s BDP, te kad je rast BDP konzistentan, brže od njega. Uopće ne govorim da li je ova Vlada zaslužna za ovaj rast ili ne. Ali zamislite sada što bi bili da su svima, pa i antireformskim skupinama zbog kojih su reforme naouštene, u prosjeku plaće veće 20-25%, zbog razdoblja 2009.-2015. kad smo u BDP za Novom Europom zaostali oko 20%?

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

31 replies »

  1. Ugrubo dobar podatak.

    Pitanje je samo kakva je distribucija porasta plaća po razredima. Mišljenja sam da ako manji broj građana ima značajno povećanje to nije dobro.

    • O tim detaljima se brine tržište, pa rezultat kakav ispadne dobar je po definiciji.

      Samo dakle nitko ne smije iz neke svoje pozicije moći (npr. političar koji može utjecati na donošenje zakona, upravljanje birokracijom, javnim rashodima itd.) narušavati funkcioniranje slobodnog tržišta.

      To znači da je odgovnorst na političarima provesti sve to potrebne “reforme”, u smislu minimiziranja birokracije, regulacije, poreza te državnog “market impacta” na tržište rada (minimiziranjem broja svojih direktnih i indirektnih zaposlenika te utjecaja iznosa njihovih plaća na opće cijene rada u državi).

      Naime, većina suvremenih država (jer nemamo nigdje nekakvu pravu “libertarijansku državu”) zapošljava značajan broj ljudi u odnosu na lokalano tržište rada, stvara time nekakav market impact, i koji uopće nije nimalo “tržišne naravi” (jer država nije samo veliki poslodavac po broju zaposlenika nego baš i zapošljava za poslove koje nisu na slobodnom tržištu i plaća te radnike novcem koji nije ona zaradila na tržištu u slobodnoj konkurenciji, pa time de facto svakim radnim mjestom kojega ona nudi potencijalno je “nelojalna konkurencija” privatnom sektoru, tim gore ako je “puno takvih slučejava”),

      Na državi je dakle zapošljavati minimalan mogući broj zaposlenika, uz istovremeno plaćanje tih zaposlenika na način da njenim zaposlenicima plaća nije glavni motivacijski faktor. Koga zanima “plaća” trebao bi posao tražiti u privatnom sektoru.

      Recimo u Americi sve ove godine kako zaposlenost u privatnom sektoru raste, tako broj zaposlenika u javnom sektoru opada i plaće im rastu sporije nego u privatnom sektoru. To su pozitivni trendovi na koje se svi trebamo ugledati. Ti trendovi mogu biti pozitivni i na razne druge načine gledanja. Čak i ako ćemo gledati malo kejnizijansko-državno-intervencionistički to je dobro. Dobro je da u vrijeme ekspanzije država smanjuje broj svojih zaposlenika kako bi si stvorila što bolji buffer za sljedeću kontrakciju, da kada privatni sektor krene otpuštati oni imaju mjesta za zapošljavanje (jer su se prethodno baš prenapregnuli, izrazito podkapacitirani) pa tako malo ublaže tu prirodnu cikličnost.

      Kod nas je problem što država zapošljava i dalje. Što će onda raditi za vrijeme sljedeće recesije? Što ako baš u to vrijeme dođe to do plafona, da definitivno mora krenuti otpuštati, pa to onda ispadne baš u isto vrijeme dok i privatni sektor otpušta? To ne bi bilo zgodno. Ako pak tada odluči pauzirati svoje nužno otpuštanje “jer nije dobar trenutak”, ili još gore još zapošljavati “da pomogne tržištu rada”, tada još gore, nužno ulazi u stanje iz kojeg nema izlaza, u Grčki Scenarij.

      Kod nas izgleda kao da političari ne razmišljaju niti o sljedećem tjednu, a kamo li da kao što bi trebali sve svoje današnje postupke gledaju u kontekstu iduće recesije koja još nije niti na vidiku i posredno i one druge nakon nje koja je još manje ikome na pameti.

      Kod nas općenito fali strateškog razmišljanja. Često spominju riječ “strategija”, ali uvijek u skroz krivom smislu. Strategija treba imati samo jedan smisao: “skup naših dugoročnih ponašanja optimalno posložen za dati tržištu što više prostora da slobodno diše, i na način da što veću korist za svoje građane izvučemo iz tog njegovog slobodnog funkcioniranja”.

      • ima tu neceg što kaze mclynx ali neke stvari nisu bas jasne

        npr slađem se sa: “Samo dakle nitko ne smije iz neke svoje pozicije moći (npr. političar koji može utjecati na donošenje zakona, upravljanje birokracijom, javnim rashodima itd.) narušavati funkcioniranje slobodnog tržišta.”

        ali onda mclynx kaže “jer država nije samo veliki poslodavac po broju zaposlenika nego baš i zapošljava za poslove koje nisu na slobodnom tržištu i plaća te radnike novcem koji nije ona zaradila na tržištu u slobodnoj konkurenciji”

        ako postoji pozicija monopola = “posao koji nije na slobodnom tržištu”, nije li onda država OK što na takva mjesta u teoriji stavlja neprofitna društva? baš kako netko iz “pozicije moći”= monopola ne bi mogao “narušavati funkcioniranje slobodnog tržišta.”?

        naravno da je problem ako ta neprofitna društva nago postanu kasica prasica interesnih skupina ali u hrvatskoj svako društvo to može postati zbog kleptokracije

        a kod nas političari možda planiraju i previše samo se njihova strategija ne poklapa sa našim interesima kako to Vuk Vrhović pokazuje (danas pročitao jutarnji sa tim) a članak je i na
        http://arhivanalitika.hr/blog/korumpirani-politicari-namecu-vece-poreze/

        u zaključku je i “Temeljna razlika je u institucionalnim ograničenjima koji ili sprečavaju ili potiču korumpirano ponašanje. Zemlje sa jasnim i provedivim pravilima uspijevaju zaustaviti pojedince gladne moći da podrivaju efikasne društvene i tržišne ishode, dok zemlje u kojima takvih pravila nedostaje i koje svoje zakone ne provode, bivaju osuđene na ponavljajuće cikluse negativnih ishoda” a evidentno je u kojoj smo mi skupini

        što se tiče samih plača i njihovog omjera u privatnom i javnom sektoru, Vuković u drugom radu https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4619698/ i tu daje neke interesantne podatke

        Npr do 2008 javni sektor nije imao drastičnu premiju na plaću u odnosu na realni sektor (Slika 1 u radu) a ako je vjerovati sindikalistima danas je još povoljniji omjer ali se korupcija nije baš popravila ako je vjerovati empirijskim pokazateljima iz svakodnevnog života

  2. Da, rast plaća je vrlo snažan, naročito u realnom iznosu (kao što se vidi na zadnjem grafu). Nominalni rast plaća je znao biti i viši prije krize, ali tada je inflacija bila puno viša nego danas.

    Neto i bruto plaće se u pravilu kreću usklađeno, to se jasno vidi na gornjem grafu. Ova razlika koja nastaje tijekom 2015. pa opet ove godine je zbog poreznog rasterećenja plaća u ta dva navrata. Ali pravog rasterećenja, jer ova mala, ali isto vidljiva, obrnuta razlika tijekom 2012. i početka 2013., kad bruto raste brže od neto, isto je rezultat poreznog petljanja iz ožujka 2012. – tada je spušten prag za ulazak u najviši oporezivi razred (40%) već za srednje plaće, za razine iznad 8.800 kn povrh neoporezivog dijela. One najmanje plaće su tada malo porasle zbog rasta neoporezive osnovice, ali ostale su više oporezovane tako da je prosječni neto porast bio manji od bruto.

    Inače, ovi veliki porasti prosječne plaće prije 2000., rekao bih da je to dobrim dijelom zbog javnog sektora. Evo isječka iz intervjua u JL s Ribićem:

    „Koje pregovore smatrate najuspješnijim u vašoj karijeri?
    – …Mi smo devedesetih s Matom Granićem potpisali jako dobre sporazume, onda oni puste inflaciju koja izjede taj učinak. Mislim da smo najveće uspjehe postigli za Škegre, 1997., ‘98., kad smo imali godišnji rast plaća od 21 posto, a nije bilo inflacije.“

    Ono što je pozitivno je da je rast plaća zadnjih par godina dolazio prvenstveno iz privatnog sektora, što znači da je rezultat tržišnih silnica.
    Javnom sektoru se ove godine počela postupno dizati plaća, dva po dva posto, tako da će i to narednih mjeseci davati „gasa“. Nadam se samo da će ovaj put biti razuma, da se neće udovoljiti pojedinim sindikalistima koji žele da cilj bude brzi povratak na omjere visine plaće u privatnom i javnom sektoru u vremenu prije krize (odatle oni zahtjevi o povećanju plaće za preko 15%).

  3. Statistički srednje vrijednosti su relativno točne, ali da bi se prikazalo realno stanje potrebno je staviti minimalnu distribuciju prema razredima (npr. poreznim razredima) odnosno uz procijenjeno standardno odstupanje.

    Karikirano, srednja statistička vrijednost uključuje npr. 100 bruto plaća od 4000 kn, 30 bruto plaća od 10.000 kn i 10 plaća od 100.000 kn. Prema tim mjerilima ispada da je srednja bruto plaća oko 12.140 kn, što je točno kao srednja vrijednost, ali nije realno.

    Realnije bi bilo da onih 100 radnika koji imaju 4.000 kn mjesečno i onih 30 inženjera koji imaju 10.000 kn plaće, imaju statistički prosječnu plaću od 5.400 kn, dok npr. managment ne spada u tu kategoriju nego u poseban razred koji ima prosječnu plaću 100.000 kn.

    Znači oni radnici koji imaju plaću do 4.000 kn su jedan razred, inženjeri od 10.000 kn su drugi razred, a manageri od 100.000 kn su treći razred. Tu dobivamo već zadovoljavajuću točnost podataka, kao i realan broj zaposlenika po plaćenim razredima, čime se onda prikazuje i stvarni napredak standarda stanovništva.

    Ovako onih 10 managera koji imaju prosječnu plaću 100.000 kn tvrde da je prosječna plaća radnika 12.000 kn. Nije, prosječna plaća radnika je 4.000 kn, inženjera 10.000 kn, a managera 100.000 kn.

    Nismo svi isti, nemamo svi iste plaće i ne trebamo imati svi iste plaće, ali ih treba prikazivati u realnom obliku.

  4. Kada bismo ovako nastavili jedno duže vrijeme bez posustajanja (rast GDP-a, realnih plaća) od preko 4 %, čak bismo imali šansu ostvariti ono što je oduvijek i trebao biti naš cilj: relativno ne zaostajati (jako) za novim rastućim ekomijama pa tako apsolutno sustizali neke od starih razvijenih zapadnih koje će se postepeno utopiti u prosječnosti, ono da se “s većinom svijeta” nađemo na nečemu sličnom za par desetljeća, uz naravno časne izuzetke koji će od nas “prosječnih” malo iskakati na više, kao Švicarska i slične države koje očekujem da će voditi i dalje i možda čak i sve bolje.

    Mislim da većina svijeta (više nego povijesno) hoće konvergirati nećemu sličnom, ali biti će izuzetaka koji će odskakati prema višim razinama, ali i onih koji prema nižim (nadam se samo da nećemo biti baš među tima, jer tako se učinilo kako je krenulo zadnjih 10-ak godina).

  5. Predpostavljam da će inflacija brzo dostići ove stope rasta plaća pa nekog velikog poboljšanja životnog standarda vjerojatno neće biti.
    No, smatram to generalno dobrim jer će sigurno povećati potrošnju koja je na žalost glavni generator našeg rasta BDP-a što će dovesti do povećanja kreditnog rejtinga države i time ćemo moći dobiti jeftinije kredite za reprogramiranje starih kredita.

    • Govorimo o realnom rastu, pogledaj zadnji grafikon. Vidiš da smo nekad imali solidan realan rast i u godinama inflacije. To možemo imati opet, samo neka nastavi ovako kako je krenulo.

      Nama je inflacija internih cijena sasvim OK stvar (pogotovo uz pretpostavku konstantnog tečaja, to bi značio da stvarno rastemo, da stvari u Hrvatskoj realno vrijede sve više, da ljudi vrijede više, bolje žive). Imamo mi još puno inflacije za proživjeti. Ljudi su već pomalo zaboravili na to ali nama inflacija mora biti sastavni dio pozitivnog razvoja gospodarstva. Opasno izgleda kad nam cijene miruju. Naš konobar ili frizerka bi sasvim bili zadovoljni da im više EUR/USD/CHF plaćaš te usluge pa bi oni sigurno bolje živjeli. Kako ti misliš dostići švicarski standard bez švicarskih nominalnih cijena? Dakle imaju nam mnoge cijene još itekako puno mjesta za rasti (domaće, manje one uvozne, one ovise o stranoj inflaciji), i neka rastu, to je dobro ako će plaće nominalno rasti još 4 % iznad tog broja ma koliki on bio.

      A sav taj rast je moguć samo ako smo stvarno produktivni/produktivniji. Ako radimo puno i jako dobrih stvari uz što manji/smanjujući utrošak resursa. Naime, nećeš domaću čokoladu htjeti plaćati po toliko rastućim cijenama ako švicarska uvozna čoklolada ne poskupljuje, osim ako se ta domaća još većim stopama ne popravlja, dobro konkurira švicarskoj svojom kvalitetom.

      Ljudi trebaju kupovati što više, što boljih proizvoda. Potrošnja je daleko najveći dio svakog GDP-a. Bolje bi bilo da svi jedemo malo skuplju i kvalitetniju hranu, da svi korisitimo iPhone X umjesto budget verzije iPhone 8 itd.

      Potrošnja je dobra koliko i doniranje. Što više platiš proizvode koje koristiš u svakodnevnim životu to znači da će dobri ljudi koji ih proizvode/prodaju bolje zaraditi pa i oni bolje živjeti.

        • To se zove “imamo loš životni standard”. Afrikanci imaju još gori, neki čak ne mogu niti doslovno fizički održati se na životu (bez humanitarne pomoći) od svoje plaće.

          Samo realni gospodarski rast, a koji je moguć samo rastom produktivnosti (a na koji jako utječe i količina/cijena kapitala koju imamo), može ljudima donijeti realno veće i jendom baš ono super plaće koje će puno bolje zadovoljiti njihove osnovne životne potrebe, i na poslijetku i sve bolje njihovu diskrecijsku potrošnju, pa da si mogu kupovati lijepe stvari, putovati na lijepa mjesta, zdravo jesti, liječiti se od svih bolesti, jednog dana može i od same smrti.

  6. Nevjerojatno je koliko elementarno neznanje ekonomije pokazuje voditelj emisije Otvoreno..30. studenog i 5 . prosinca su bile dvije emisije gdje se raspravljalo i o plaćama..Pa to je prestrašno.
    Poslodavci jako slabo i stidljivo artikuliraju svoje zahtjeve i ustuknu pred galamom sindikata..Pa kad će se naći više neki sugovornik koji će jasno reći da bi minimalac od 5.000,00 kn koji predlažu neki “stručnjaci” značio propast tekstilne industrije..Pa Hrt-om paradiraju samo sindikati povezani s državom..Kad je bio predstavnik sindikata privatnog sektora..?Što je najgore veliki broj radnika u privatnom sektoru misli da se ovi kao nešto bore za njih, a zapravo svaki put kad se Ribić , Sever i ekipa izbore za bolje uvjete svojih radnika znači da radnici u privatnom sektoru mogu samo sanjati o boljim uvjetima jer će njihovi poslodavci morati odvajati još više za ove prve..

  7. Neće se značajno povećati potrošnja iz razloga što će sve poskupjeti. Referenca mi je Interšpar Hrvatska gdje su hrana i namirnice poskupjele u zadnjih pola godine i do 10%. Očekujem rast cijena i dalje.

    Plaće moraju porasti jer ljudi odlaze iz hrvatske i privatnicima napokon fali radnika i postojeće moraju zadržati a jedini način je podizanje plaća. I naš je narod napokon shvatio da ne rade na lipe oči. Država i reforme sa ovim nemaju nikakve veze. Da se radi o imenima ulica i trgova, komunistima ili ustašama, onda bi sa time imala veze država, ali ovako nima nikakve. Sve je ovo kratkoga vjeka jer su nam najbolji u punoj radnoj snazi napustili domovinu. Osobno ih znam točno 11 vrhunskih ljudi. Problem je što su povukli i svoje obitelj.

    • Odlazak ljudi vlada uopce ne shvaca ozbiljno ,njima se cak isplati poticati odlazak zato sto odlazi kriticna masa ,vise ih nema ko zaustaviti ne postoji konstruktivna oporba ili su populisti ili lizu dupe vladajucima ,poticanje nataliteta kada ti tisuce ljudi odlazi iz drzave je u najmanju ruku licemjeno mi vise nemamo vremena ili strasni rezovi ili cemo do 2020 zaostati iza prosjeka Europske unije i pribliziti se Grckoj . Pobogu vise strucnih ljudi se izrazava po formumima ,Facebooku,sjajne ideje sto treba uciniti i kako ali kao nema dobre volje to su floskule nema to veze sa dobrom voljom ova drzava se cijedi ,krade ,postajemo sve starija drzava i urusavanje je neizbjezno po meni vremena vise nema kada se situacija u EU promjeni ici cemo u novu recesiju i bankrot ali zapravo bankrot je jedini spas za Gradane kada budemo gladni ,zedni i kada bude hladna zima mozda nam se upali lampica kako urediti drustvo, sramota je gdje smo i kako potrosili 26 godina .

  8. Ovi sindikalci koji paradiraju po raznim tv emisijama misle samo na sebe i na saldo svog privatnog racuna…..da bi place rasle treba postojat realna rast ekonomije koja generira proizvode i usluge s dodanom vrijednoscu. Svakako treba smanjit i broj korisnika proracuna…koliko se ima toliko se trosi…a ne da mi koji radimo u realnom sektoru a ima nas na zalost malo hranimo taj ogroman broj korisnika proracuna…..

  9. Toliko sam se radovao kad smo dobili vlastitu državu,još uvijek se sjećam te neopisive radosti. U kući sam 90 tih sa ocem imao okidanja i rasprave jer sam bio ubijeđen kako će nas dr Tuđman i HDZ dovesti do bolje budućnosti, demokracije, uređene zemlje, itd. Moj stari je umro, njegova skepsa se obistinila, ni ja ni moje dijete nećemo doživjeti uređenu državu Hrvatsku…Noćas nisam mogao spavati jer me zadnje vrijeme izjeda osjećaj da sam građanin drugog reda kao i svi oni poput mene koji se nisu skrili pod okrilje crkve ili stranačke pripadnosti. Svakodnevno svjedočim tome i osim što me to duboko vrijeđa i boli, a star sam za bježanje iz RH a i po prirodi sam borac ne bježim, bojim se i zabudućnost djeteta. Ni moja visoka naobrazba i visokospecijalizirani posao koji radim ni fakultetska naobrazba iz tehnološkog smjera mog djeteta koji pohađa, ništa nam to nije donijelo i ne garantira nam kvalitetniji i bolji život.Neki mogu sve a neki ne mogu ni svoja prava ostvariti. Lokalni šerifi rade što ih volja, novac i stranačka pripadnost rješavaju sve. Bez poznanstva i visoke veze u crkvi ili stranci ne možeš se liječiti, ni zaposliti, ni riješiti legalne papire u administraciji, ne možeš ni graditi na vlastitoj parceli jer ti se država poslužila s njom provodeći struju ili internet za neke svoje, ne možeš obnavljat djedovinu bez da ti legne inspektorat na leđa, dok susjed,stranački može betonirat zelenu površinu da parkira limenog ljubimca i nitko mu ništa neće. Svi Horvatinčići, Šukeri, Mamići,Kalmete, Murganike,Mađerićke, Markićke,Tepeši, Sauche, i sl nadglasali su nas i polako nas brišu sa teritorija zemlje…Kad si pošten,moralan,nestranački i nisi svakodnevno pred oltarom hladnoća u leđima podsjeća te da ti ih nitko ne drži..Ponekad zavidim onim ovčicama što im crkva drži leđa jer uz poniznost koju njeguju znaju da će ih uvijek zaštititi, ako ništa odriješit im grijehe,gade mi se stranački vojnici a drže nam sve konce života u rukama .Gledam ono sa paketićima u privatnom katoličkom vrtiću, bježanje ministrice i njene tajnice, perjanice stranke,da ne povjeruješ vlastitim očima. Slušam kako komunicira časna-ravnateljica vrtića,sama sebi se gadila od neistina koje je govorila, izaziva nagon za povraćanje.
    Gdje god okreneš destrukcija i nered,sve se relativiziralo, stalno smo na rubu rata, stalno se zvecka oružjem ,diplomacija umjesto da smiruje potpiruje, umorni smo više od svega.
    Ovaj blog i nekolicina ljudi pametnih, moralnih i vrijednih malo su svjetlo ali ne donose niti će donijeti rješenje ovakvog stanja. Predugo ovo traje, prošle su nam najbolje godine u ovim sr..ima. Ne znam što da napravimo, ulica, odlazak, bojkot, samački život u brdu….te frustracije troše puno energije,osim sna oduzimaju i kvalitetu života. Kraja ovoj situaciji ne vidim.
    Mislim da bi se većina”malih ljudi” koji nemaju milijunske cifre na računima i drugim oblicima štednje i investicija, koja nema nekretnine i ne živi rentno, većina visoko obrazovanih, politički neovisnih ljudi koji vole ovu zemlju složila sa mnom.
    Baš žalosno.

    • Pustite ideologiju ‘rudar’! Sve je puno jednostavnije.
      Sjećam se ko klinac ’89-’90 vrućih rasprava mog starog i nekoliko susjeda, koliko je bilo entuzijazma i uvjerenosti da idu bolja vremena. Najstariji od njih (tada oko 85 g., mlinar i kasnije postolar u selu – mikro obrtnik!!) im je rekao da su se ovi do sada već nakrali a da sada dolaze novi gladni koji će tek početi krasti. svi ostali (u najboljim godinama 40-55, zaposleni u raznim firmama) su ‘ishlapljelom’ dedi objašnjavali da sada dolaze konačno naši i da toga neće biti. nije se dao uvjeriti žilavi starčić! mrzim što je bio u pravu.

      • Ja se samo sjećam da mi se nikako nije sviđao taj grb jer bio prekompliciran za nacrtati. Taman kad sam naučio nacrtati zvijezdu oni uveli taj novi komplicirani grb.

        Nekako ispada kao da sam bio dijelom u pravu. Ova država je postala komplicirana. Treba to sve pojednostavniti. Jednostavnost je ključ uspjeha u gotovo svemu.

    • Državna tajnica je po mome mišljenju potkapacitirana za posao koji radi tj. ne radi budimo realni.

      U mome gradu gradski vrtić košta 2.800 kn po djetetu mjesečno, a privatni katolički vrtić 1.700 kn po djetetu mjesečno. To im je cijena koštanja. Grad za gradski vrtić izdvaja 2.000 kn po djetetu mjesečno, a za privatne vrtiće po 700 kn mjesečno, resto plaćaju roditelji. Zamislite gradski vrtić košta gotovo 300% više u odnosu na privatne vrtiće. Što mislite gdje je bolja usluga ?

      Bila bi zanimljivo da naprave reportažu o tome kako bi trebalo privatizirati usluge vrtića, da dobijemo bolju i jeftiniju uslugu. Ovdje se samo htjelo ogaditi privatno i katoličko u javnosti.
      Postavlja se pitanje: Zašto grad diskriminira djecu koja idu u privatne vrtiće za 300 %

  10. No što odgovoriti Rudaru,gdje je izlaz? Na Macelju, na Bregani?!
    Razumijem ga, ni ja ne želim van svoje zemlje ,puno godina je već iza mene. Želim ostati ovdje, da meni i mojoj obitelji ovdje bude bolje . Želim ostati ovdje jer tu je moj dom. Tu sam rođena, tu želim umrijeti. Da bih i sama pridonjela stvaranju boljeg sutra pokušavam biti što bolja u svojoj obitelji, na svom radnom mjestu u svojoj zajednici, pokušavam to već dugo, dugo godina ali polako posustajem za ovim bukačima, za ovima što su najglasniji, za ovima što drže ruku na prsištu dok svira himna i ovima što viču da su jači domoljubi od drugih,a do jučer nisu ni živjeli ovdje. Posustajem kad vidim vlast i oporbu kakav su sukus nesposobnosti bez imalo državništva u sebi, bez iakve vizije, bez pogleda dalje od vlastite fotelje i interesa. Posustajem kad vidim taj pogled kod svog sina koji mi kaže,ali mama i svi drugi ….. Posustajem zbog ovih kojima nije važno ako je netko otuđio javno dobro, davao sebi nezasluženo, zloupotrebio vlast, prenamjenio tvornicu u zgradu sa stanovima i na ulicu otjerao zaposlenike, silovao, ubijao, zlostavljao itd
    Zbog dugotrajnog i upornog omalovažavanja i umanjivanja vrijednosti života, zbog nepostojanja vladavine prava, zbog neprihvaćanja različitosti i različitog mišljenja, zbog sveopćeg i prihvaćenog nereda, ne uspjeva mi odagnati taj osjećaj koji i Rudar navodi. Osjećaj da vremenom postaješ čovjek drugog reda.
    Ima ona pjesma sa stihom:”Ovo nije moje vrijeme …”
    Razumijem što čovjek piše i sama se pitam gdje je izlaz, gdje je riješenje?!

    • Rješenja su:
      1. Radne navike (od malih nogu prema djeci, pospremati oblačiti se prati zube, redovito sve …)
      2. Učenje (obrazovanje)
      3. Privatizacija

    • Ah, da, izgleda bezizlazno. Pogotovo meni koji sam malo previše “idealistički” nastrojen. Ali ne smijemo nikad posustati duhom.

      Nekako mi to sve zvuči i kao ova pjesma:

      (Inače vam je ovaj mladi Kazahstanac vjerojatno najveći pjevač našeg vremena za kojeg nitko tko ovo čita vjerojatno nikad nije čuo – za sada ga znaju samo u Kazahstanu i u Kini).

  11. Sve ovo što piše rudar i sandra, događa nam se jednostavno zbog manjka kulture, tolerancije, poštivanje različitosti, kulture rada, stvaralaštva i kreativnosti, manjka osobnosti, individualnosti, vjerovanja u sebe itd. Te stvari moramo izgraditi sami, tu nam ne može pomoći ni EU ni neke druge hvala vrijedne inozemne institucije.

  12. Sandra riješenje je razotkrivati svaki dan svojim kolegama zablude i licemjerje kojim se služe.Reći ću vam neke da shvatite što vam želim reći,npr u hrvatskom društvu svi su kontra privatizacija a u drugoj rečenici se bore protiv svemoći stranačkih komesara a moć tih komesara možete rezati samo privatizacijom svega pogotovo u ovako maloj “rodjačkoj zemlji”,imate sličnu priču kod nas partizana,pardon branitelja koji su dopizdili i bogu i narodu sa svojim “branjenjem” i materijalnim zahtjevima,i sa njima kada razgovarate oni se svi kunu u poštenje a onda ih ja pitam kada ste tako pošteni što sami ne inicirate reviziju mirovina tj invaliditeta da se riješite jedno 40-50%% lažnih invalida,imate npr zdravstveni sustav kao i obrazovni i svi bi htjeli bolji kvalitet,efikasnost itd ali se odmah u sljedećoj rečenici protive suprostavljanju privatnoga javnome,imate ljude koji viču da žele učinkovit,depolitiziran,efikasan javni servis građanima ali se uspinju na noge kada im spomeneš ukidanje njihovih gradova,općina i županija,mogao bih vam do sutra nabrajati ovakve primjere.

    Evo ovih dana opet imamo licemjerje,i manipulaciju oko ovih presuda iz haaga a čitava se priča svodi na to jeli ti priznaješ taj sud i tu presudu ili ne?Ako priznaješ onda molim te ne seri više o tome?Ako ne priznaješ poništi sud u haagu i pošalji un u tri pm ili opet ne seri više?

    Ovo što sada imamo na vlasti,ne sada već u kontinuitetu su otpravnici poslova,to nema veze sa državnicima…Ovaj plenković niti bi piškio niti kakio,njemu je samo važna tkz. stabilnost a ovakvim ponašanjem kakvog manifestiraju predsjednica i premijer od početka mandata nije hrvatska nikada bila tako osramoćena i sa tako lošom percepcijom u međunarodnim odosima a oni su na svoje pozicije vlasti došli kao “svjetski ljudi” da navodno iskontroliraju culeja i ovu ekipu bukača iz hdza a na kraju bukači kontroliraju njih i usmjeravaju autobus pun putnika ka provaliji u međunarodnim odnosima….Plenković kopira sanadera,kupuje i bukače i interesne skupine našim državnim novcima samo mu svakim danom uplatitelji otkazuju uplate i dime preko granice jer ne žele više to trpjeti…Nema dana u ovoj zemlji da netko u banskim dvorima ili na pantovčaku nije primio partizane,pardon branitelje,nema dana na htvu da nije neka obljetnica neke jedinice partizana ili neki dan “partizanske borbe”,nije ovako bilo ni za druga tita,i oni su nas manje j u mozak sa svojom partizanštinom,kao da su branili kinu a ne svoje kuće i svoju zemlju?Militarilizirala se čitava zemlja?
    Neki generalski zborovi stalno izdavaju neka priopćenja?Kao da smo u sssr-u?Ništa se neće promijeniti dok nam mlade generacije ne kažu da im se više skinemo sa k?I dok oni ne razotkriju naše bolesti glava,zablude i nadasve licemjerje sa kojim ljegamo i budimo se…i dok ne počmu ove partizane,pardon branitelje(tu ubrajam i sebe) nabijati nogom u guzicu….

  13. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/tudman-nije-pogrijesio-u-bih-a-slucaj-todoric-to-nece-biti-jednostavno-foto-20171208

    Ne nikako tuđman nije pogriješio u bh?A to se može danas vidjeti na rezultatu na semaforu?Ovako i srbi slave i veličaju svoje izgubljene bitke i svoje povijesne zablude i greške?Ovdje uopće nije iz povijesne distance pitanje dali je tuđman dijelio bh ili nije,to danas uopće nije tema,tema je da je hrvatski narod u bh popušio kao nitko…Rezultat je te politike na semaforu u bh…Dokle više hranjenje naroda mitovima?Oni kao da se obraćaju neandertalcima?

  14. http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/PV.3333

    Gospodo ova rezolucija vam je bila glavni dokaz na sudu u haagu i zbog nje je presuda ovakva kakva jest a sve drugo su vam noturne laži popukističkih likova koji ovih dana pune medijski prostor i nakon ovakve rezolucije vijeća sigurnosti samo lud čovjek je mogao izglasati haag u saboru.Suci su na osnovu ove rezolucije morali povezati politički i vojni vrh rh ,odnosno njegove dijelove i oni na tako postavljenom sudu čak i izbora nisu imali…promislite malo?A sve što vam danas ovi proleteri govore su poluistine ili laži?I onda viču “neće nama haag pisati povijest”,neka odu u un pa viču da im ni vijeće sigurnosti neće pisati povijestE ovako ih sandra treba razotkrivati?Koga oni lažu?Obraćaju se narodu kao neandertalcima?tko je ikada od njih u politici spomenuo ovu rezoluciju?
    Kao da je nema?

  15. Mislim da je g. Rudar u pravu, na žalost- negdje smo se na tom putu za samostalnost izgubili, jer lako je imati državu,ali teško je imati društvo, a mi non-stop talambasamo o državi . Za društvo već morate imati društvene norme, vrijednosti, ideale,moral,neovisno pravosuđe,policiju a kojih današnja Hrvatska nema. Već 30-tak godina zbog posla rudarim po statistčkim podacima,pokazateljima,GDP-u,produktivnosti i sl, ali zbog tog istog posla i druženja s tvrtkama i prijateljima i z svijeta,napose Skandinavcima,Austrijancima,Nijemcima,,itd. počinjem shvaćati da nije riječ SAMO o novcu/financijama, već i o odnosima u društvu,percepciji pojedinca,želji za budućnošću,pravima slabijih,društvenoj pravednosti,kako u rezultatima rada,tako i u sankcioniranju kriminala,korupcije,nepotizma i sl.
    Napredak društva se danas najviše ogleda u indexu sreće s faktorima poput trajanja života,kvalitete istog,dostupnosti zdrav.zaštite,dostupnosti obrazovanja na svim nivoima,dovoljnim prihodima,volonterskom radu,zadovoljstvo zajednicom,stupnjem sigurnosti,kvalitetom usluga za djecu,balansom između radnog vremena i privatnog dijela,zaštitom okoliša…pogledajte listu najuspješnijih zemalja po tim kriterijima,pa će vam mnogo toga biti jasnije ,
    Bilo to kroz HPI index,GNH ili kroz World Happines Index, ono što se da zapaziti da smo mi samo u 4-5 godina otklizali čak 20-tak mjesta,ovisno o indexu koji se koristi,s npr. 58 mjesta na 77 ove godine.To je ,čini mi se,najveći pad jedne zemlje u tako kratkom roku,a još smo postali članica EU u mešuvremenu,trebalo bi biti obrnuto ,sad smo s Kosovom tu negdje.Predviđanja su da će se trend samo nastaviti u budućnosti.
    To bi generalno svima ,a napose političarima (ajde ti nađi nekog među njima koga to zanima,osim osobna probitka !), trebalo zvoniti na uzbunu i poduzimanje interventnih mjera, ali ne,mi se bavimo prošlošću već više od 25 godina i zarobljeni smo kao zamorčić u kavezu s istim efektima (daje gazda država hranu svaki dan,pa ajde,neka vrtim malo taj kotačić)…
    Mladi to prepoznaju kao veliko samozavaravanje i zato su autobusi za Njemačku i ostale zemlje puni,sad još i s dodatnim linijama danju.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s