Uncategorized

Ljudi, najbolja hrvatska izvozna ‘roba’: doznake dvostruko veće od stranih ulaganja

U 9 godina doznake iz inozemstva veće za 10 milijardi od izravnih stranih ulaganja!

Još prije 6 godina sam upozorio kako su transferi iz inozemstva postali veći od direktnih stranih ulaganja. Nažalost, mediji su to tek sad donekle otkrili.

Međutim, ono o čemu se nije pisalo, je da su razmjeri toga ogromni. Uz turizam je to glavni razlog zašto ne možemo propasti, pa se ne moramo ni mijenjati (u nedostatku liderstva koje bi to omogućilo). Hrvatska je postala najzaostalija(!) zemlja EU, i po svim analizama redovito ocijenjena uz Grčku kao ekonomski najneslobodnija. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ne i na svoje činjenice, a činjenice su ovdje vrlo jasne. Evo nekih analiza:

– Prema zadnjem Indeksu ekonomskih sloboda, Hrvatska je na katastrofalnom mjestu, a pogledajte koja je naša ‘jakosna skupina’:

– Ovdje možete vidjeti i pravi pokazatelj divljačkog neoliberalnog kapitalizma u Hrvata

Nažalost, uhljebničke snage uz spregu s politčkim elitama uspjele nametnuti potpuno lažni narativ o ‘neoliberalnom’ u Hrvatskoj, iako je, kao što vidimo, istina potpuno suprotna. Upravo taj narativ je zapravo glavni uzrok katastrofalne krize u Hrvatskoj, čiji se ekonomske i mentalne posljedice šire na sve aspekte (od demografije nadalje).

Jedan od svakako ključnih elemenata tog neuspjeha je odsustvo stranih investicija, a sami smo kapitalno devastirani (i rentijerski orijentirani). Strane investicije su jako važne za povećanje produktivnosti (i direktna posljedica: povećanje plaća) i stvaranje radnih mjesta, ali i – često previđeno – transfer znanja, pogotovo u upravljačkim kompetencijama. Kako biste razumjeli o čemu govorimo, promislite o primjeru Ericsson Nikola Tesla.

Pogledajmo najprije tužnu sliku direktnih stranih ulaganja od početka stoljeća. Kod njih treba biti oprezan, jer najprije treba izbaviti tzv. round tripping, odnosno transakcije u kojima preko našeg entiteta samo prolaze novci (kružna ulaganja). Zatim sam izbacio i zadržanu dobit, kako bi se vidio stvarni iznos stranih ulaganja. Situacija je sljedeća: konzistentno tavorimo na oko 1 mlrd. eura godišnje, osim 2006.-2008.

S druge strane, pogledajmo doznake, prema podacima Svjetske banke:

Evo i na istom grafikonu ulaganja i doznaka:

Evo istog grafikona i na engleskom:

croatia FDI and Remittances

Kao što vidite, doznake su dvostruko veće od direktnih stranih ulaganja! A evo i kumulativno od 2009.:

Kao što vidite, suprotno boljševičkoj ideologiji kojom smo godinama bili zatucani, nema ‘sukoba rada i kapitala’ ni ‘divljačkog neoliberalnog kapitalizma u kojem kapital uništava radnike’. Upravo suprotno: kapital bježi i stoga nema radnih mjesta, a rad vrijedi manje. Drugačije kazano – istovremeno vidimo da ovo nije Eldorado za kapital koji može iskorištavati radnike (jer ne dolazi, a i marksisti znaju da je kapital pametan), nego narod bježi onamo gdje ima kapitala i stoga ima posla i rad vrijedi više. Upravo to je jučer u intervjuu rekao Eduard Petranović:

Unatoč nekim boljim pokazateljima, Hrvatska i dalje ekonomski nazaduje i zaostaje za drugim zemljama bivšega socijalističkog bloka. Zašto se kao društvo opiremo svim promjenama, inovacijama i stranim investicijama? Primjerice, odluka o izgradnji LNG-a odmah je naišla na prosvjede…

Za mene je to poanta svega, a tako i ovo pitanje smantram najvažnijim iz ovog intervjua. Zato što se koprcamo u postsocijalističkom blatu, zato što nikada nismo napravili tranziciju u tržišnu ekonomiju i kapitalizam i zato što su kod nas godinama glavnu riječ vodili sindikati zaspali u prošlom stoljeću.

Ljudi koji se opiru svakoj promjeni, koji se boje novih tehnologija i stravično se boje nestanka nepotrebnih poslova i zanimavanja i otvaranja novih, kreativnih i lakših. Neefikasan i prevelik javni sektor, preveliki porezi, plašenje ljudi “stranim investitorima” i prodavanje jadnom narodu muda pod bubrege da su “naše” ceste, šume i vode ključ opstanka, a zapravo su one u vlasništvu HDZ-ovih, HNS-ovih, SDP-ovih kumova…

Naravno, pitanje je što napraviti. Ključna riječ je izlizana sintagma ‘protržišne reforme’ (kako bismo došli do blagostanja), a evo nekih mojih članaka na tu temu:
– Prije tri godine, aktualno i danas: Recept za gospodarski rast? Raditi suprotno od onoga što smo radili 1998. godine!
– Prošle godine: Da smo se na vrijeme primili reformi, plaće i BDP bi nam bili 15% veći
– Veliki intervju u Novom listu: ‘Hrvatsku su prestigle Bugarska i Rumunjska. To su sad za nas – avioni’

p.s. I za kraj, spomeno bih da svi možemo nešto napraviti, utjecati na državu, na političare, umjesto čekati tu istu državu da nešto uradi. Evo našeg doprinosa: Croatian Makers – Pregled godine, godina u kojoj smo došli do 100.000 djece kojima pomažemo da budu ravnopravni građani 21. stoljeća, godina u kojoj smo napravili ogroman sistemski utjecaj uvođenja računalstva (programiranja) u osnovne škole, ali i širi sistemski doprinos stvaranju nacije (digitalnih) stvaralaca (pogledajte ovdje).

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

30 replies »

  1. Kad ste već spomenuli LNG. Primorsko goranski župan na poslu ministra doslovno simulirao bolest, na posao praktički ne dolazi osim pojesti ili dogovoriti zakusku. Oštar borac protiv LNG
    po cijenu partizanske gerile (naravno za svo to vrijeme župan živi u vili u donedavno zelenoj zoni sa pogledom na Istru i Kvarner, te ima 3 zamjenika sa svim častima i materijalnim pravima).

    Izabran na prethodnim izborima u 1. (slovima: prvom krugu) ! I biti će opet bez obzira što (ne)radio.
    To je ovaj “napredniji” primorski dio Hrvatske.

  2. Poštovani g.Bakić,

    svaka pohvala na trudu oko Croatian Makers projekta. I dalje smatram da je edukacija najbitnija promjena koja može pomoći Hrvatskoj (nažalost samo dugoročno ali bolje da se išta kreće nego da sve stoji).
    S obzirom da se ne želite baviti politikom to je definitivno najbolji način da iznimno doprinesete napretku!

    No kako taj projekt budi optimizam, upalo mi je u oko jedan dio teksta ovog članka koji zapravo ima jako pesimističnu pozadinu ali i oslikava crnu dugoročnu perspektivu što je u velikom kontrastu sa prvim

    Naime gore kažete:
    “Jedan od svakako ključnih elemenata tog neuspjeha je odsustvo stranih investicija, a sami smo kapitalno devastirani (i rentijerski orijentirani). Strane investicije su jako važne za povećanje produktivnosti (i direktna posljedica: povećanje plaća) i stvaranje radnih mjesta, ali i – često previđeno – transfer znanja, pogotovo u upravljačkim kompetencijama.”

    Mene osobno stalno kopka to “strane investicije” koje se non-stop zazivaju. Mi bi stalno “da avioni slete” (sa novcem) ali sami ne želimo (nemožemo/neznamo?) investirati niti u nešto manje a kamoli “aerodrom”? (pa ga i gradili i vode francuzi?)

    Zar stvarno mislite da u Hrvatskoj nije ostalo dovoljno kompetentnih ljudi koji bi išta mogli pokrenuti ili organizirati ili nagovoriti ljude da rade pa nam je stoga nužan stranac da nas vodi?
    Ili mislite da su čak i oni kompetentni previše inertni (rentijerski nastrojeni)? (Ili su kompetentni a aktivni već odavno otišli?)
    Ili su pak potrebe novca za pokretanje ekonomije postale prevelike za normalne ljude/male zemlje?
    Ili samo nema dobrih ideja?

    Ako nam pak fali svega navedenog, ima li uopće izgleda da se današnjom edukacijom to promijeni u budućnosti? Pogotovo u STEM području? Naime, iz citiranog paragrafa gore čini se da problem nije toliko u kompetenciji samog radnika već u pokretanju investicija i novcu za iste što edukacija robotike/programiranja neće sama po sebi riješiti. Hoće li novim naraštajima i dalje ostajati samo za čekati “strane investicije” u njihove nove ideje kao jedina mogućnost? Ili će i oni otići u druge zemlje gdje ima kapitala za njihove potrebe pa samo slati doznake?

    Imam osjećaj da se strane investicije zazivaju kao “panacea” tj univerzalni lijek koji istovremeno daje novac, znanje (pokretanja, organiziranja i upravljanja) ali i motivaciju da se išta radi? Ako je tako, to neće riješiti prave probleme već će samo odgoditi totalni kolaps.

    S druge strane, “strane investicije” možemo i prizvati na način da se u biti maknemo sa prostora, raščistimo livadu, pa da je drugima u interesu i “sagraditi aerodrom” i “sletiti sa svojim avionima” i zaposliti naše ljude. A onda se dalje samo nadamo da će se neko znanje uhvatiti/preliti i na nas? Zar nam je takav pasivni pristup jedino preostao?
    Ne bi li bolji pristup bio ciljano educirati sljedeći naraštaj koji bi taj dio bio kasnije sposoban sam napraviti projekte i angažirati STEMovce koje ćemo kasnije “proizvesti”?

    Ili se pak moramo pomiriti da smo sustav obrazovanja nepovratno unazadili i uništili da se više ne moramo niti truditi samostalno educirati ljude već da smo dugoročno prisiljeni uvoziti pamet da nam organizira i vodi investicije? Kao što bi zemlje trebale biti “pametno specijalizirane” u proizvodnji roba vrijedi li isto i za proizvodnju znanja gdje Hrvatska neće nikada biti top-tier a možda ni minimalno kompetitivna u “proizvodnji” ključnih kompetencija?

    Kako se god okrene se krećemo prema zemlji konobara i sunca 😦

    Osobno mislim da se treba potaknuti ljude da NE čekaju strane investicije već da sami pokrenu stvari u pozitivnom smjeru. Strane investicije bi trebale biti samo bonus u ekonomiji a ne početak i kraj te izlika za nečinjenje jer eto bez toga se ne može

    Ima ona stara poslovica …”Pomozi si sam i Bog će ti pomoći”… pa možda ako nešto uspijemo i sami svojim kapacitetima nam kapne i neka “mana”/investicija sa “neba”.
    Ali ako samo čekamo i lamentiramo to vanjsko, čak i ako dođe vjerojatno neće riješiti suštinski problem jer to može samo edukacija.
    Treba li reformirati/poboljšati HBOR kako bi se novim projektima omogućilo i domaće financiranje dok čekamo strano? Jel takvo nešto uopće izvedivo ili su tu političke prepreke novim projetkitma prevelike? (ili opet zbog nedostatka edukacije nema isplativih projekata?)

    Stoga, samo naprijed sa Croatian Makers projektom i razmislite da ga proširite za 5-10 godina i sa Croatian Doers programom koji će zainteresiranima omogućiti znanja da od ideje pređu u realizaciju svojih ideja bez da čekaju “Deus ex machina” stranog kapitala

  3. Ovo bi Amerikanci rekli ;say for a stupid; to znači objasni tako da te i najveći glupan razumije nevjerujem da će vladajuća kasta ovo razumijeti,ali sam uvijete da narod ljudi ovo razumiju

  4. Poštovani Nenade,
    a imate li vi u sebi (još) koju mrvicu mazohizma i osnovali neki ‘trust mozgova’ (praktični poduzetnici, ekonomisti, manageri, iz realnog sektora… važno je da su ekonomski situirani i nemaju velike kredite!!!!) koji bi sastavio strateške smjernice za našu zemlju te gurao i nametnuo pravu stvar…? Taj trust bi vjerujem mogao biti prepoznat te utjecati na smjer kretanja razvoja zemlje. Uz pristupanje nekoj (novoj) političkoj opciji.
    Ili je to ipak previše i za vas… prihvatiti bitke u blatu i mulju sa uhljebima i krokodilima koji se ne daju tako lako maknuti iz male bare. 🙂
    Ne zamjera vam nitko na tome. Teška je to borba s korumpiranom ‘elitom’. Jednom će se morati odraditi ta borba ili ćemo pasti za još 20-ak mjesta… bit ćemo u klasi 15 razina ispod Burkine Faso…

    Zanemarite, samo glasno razmišljam… 🙂
    Pozdrav,
    Ante

  5. Mislim da je deplasirano govorit o nekakvom marksizmu u Hrvatskoj. Po mom mišljenju Hrvatska je tipični primjer crony kapitalizma gdje se poslovi, nabave, radna mjesta i slično dijele po rođačkom/stranačkom ključu čak i u privatnim kompanijama obzirom da veze sa državom i ovdje koriste. Isto tako upravo zbog turizma ne vjerujem da će taj sustav ikada doći u pitanje ili da će se urušiti jer je vrlo stabilan i otporan, tako da je to nova hrvatska ekonomska stvarnost kakva uostalom postoji u većini država na svijetu.

    Doduše povijesno gledano, Hrvatska je ionako većinu povijesti, uz par povremenih anomalija, bila europska ekonomska zabit tako da ne treba previše očekivati.

    • Crony kapitalizam je ono što smo do nedavno imali u Južnoj Koreji i čega se svega nešto sitno još vuku repovi pomalo ponekad kroz neke klasično korupcijske skandale kao s vremena na vrijeme vezano za Samsung i sl.

      Hrvatska je puno manje kapitalistička od Južne Koreje, više nekako ima elemente Sjeverne nego Južne, niti čak taj naš “slučaj Agrokor” nema previše sličnosti s vječnim im “slučajem Samsung”.

      Tako da, premda možemo za Hrvatsku govoriti i o “crony kapitalizmu” nekako je tu daleko premalo “kapitalizma”, i puno više “crony”, da mi je ipak pomalo bezveze za Hrvatsku puno korisiti taj pojam. Nama je glavni problem nedostatak kapitalizma općenito, pa bolje koristiti pojmove koji jasnije naglašavaju kako kapitalizma nema i kako ga želimo, trebamo imati.

      • Naravno, “crony” je super naglašen u Hrvatskoj također usporedba sa Južnom Korejom je vrlo slaba obzirom na ekonomske slobode koje uživa ostatak ekonomije van Samsunga. Hrvatsku se sasvim ispravno uspoređuje sa Burkinom Faso i sl. i u tome je Hrvatska slična većini svjetskih zemalja. Socijalizam/marksizam zapravo skoro nigdje ne postoji, ekscentrični primjeri poput Kube i S.Koreje nisu za analizu.

        Riješenje je bolno jednostavno, rasteretiti poduzetništvo od poreza da bi postalo profitabilnije i atraktivnije i poduzetnicima i zaposlenicima.

        To naravno znači smanjenje države i državnih davanja i posredno manju kontrolu politike nad društvom i ekonomijon. Obzirom da se politika i interesne skupine (branitelji, crkva, državna administracija, udruge, komore, gradovi, županije) sami toga neće nikada odreći to će funkcionirati stabilno dokle god postoji novac koji pada s neba tj. turizam. Kako će standard većine građana padati malo po malo, nitko neće niti primjetiti da smo na dnu Europe kako se uostalom već i dogodilo.

        Dakle prognoza, stabilno sa postepenim pogoršanjem i naoblakom.

  6. To što je Hrvatska manje kapitalistička od Južne Koreje nas ne sprečava da budemo crony. A s obzirom da kod nas postoje svi uvjeti kapitalizma jer je većina trgovine i proizvodnje u privatnim rukama. Mislim da država ne proizvodi ništa signifikantno, na sreću ni toaletni papir :P, ali eto još su neke usluge državne koje možda ne bi trebale biti (avio prevoz, ACI, i slično).
    “Capitalism – an economic and political system in which a country’s trade and industry are controlled by private owners for profit, rather than by the state.”

    Taj crony dio je sigurno jedna od kočnica napretku jer uz pomoć politike osigurava da samo NAŠI budu uspješni kapitalisti/poduzetnici/gospodarstvenici dok ostalima nije pružena mogućnost jednakog natjecanja ili su aktivno kočeni. Ipak je Hrvatska “zemlja znanja” jer je bitno KOGA znaš a ne što znaš.

    Riješiti problem se može na nekoliko načina:

    1) Smanjiti mogućnost razine korupcije (smanjiti primamljivost korupcije, ograničiti doseg bolesti)

    S obzirom na stanje sasvim su razumljiva libertarijanska stajališta o smanjenju države. Jer kada bi se država smanjila na minimum onda ne bi ni takvi NAŠI uspješno kapitalizirali svoja poznanstva NAŠEvanjem jer bi kolač bio premali. Novac “slobodan” za političku rentu ne bi opravdavao “cijenu/rizik” takvog ponašanja, nego bi uistinu i trebali raditi na tržištu.
    S druge strane, puno nevinih građana bi kolateralno nastradalo (zdravstvo, školstvo, demografija) kako bi se sankcioniralo nepošteno ponašanje manjine. To bi naravno daljnje kratkoročno potaknulo iseljavanje i bio bi veliki izazov spriječiti one kvalitetne da odu iz javnih službi i stvore katastrofu ljudskih potencijala za eventualni budući razvoj. Dakle društveni cost je veliki ali benefit možda nastane u razumnoj budućnosti kroz 10-20 godina od reza. Koruptivnih radnji će i dalje biti ali neće toliko utjecati na većinu jer će im biti manje na raspolaganju. Niti sprečava niti liječi već samo minimizira.

    2) Bolje sankcionirati korupciju (sankcionirati zloupotrebe sustava, liječiti simptome bolesti)

    Zakonodavstvo i pravosuđe bi trebalo brže i efikasnije procesirati zloupotrebe sustava. Realno je to nešto što najbrže može dati konkretan rezultat jer efekti nastupaju čim se zakon donese. Ali također realno možemo zaboraviti na tu mogućnost jer su zakonodavci veliki dio suštinskog problema i vrlo je neizgledno da će donijeti zakone koji pogađaju baš njih same i smanjuju njihovu moć trgovine utjecajem, koja ih je i dovela i zadržava gdje jesu. Pa tako nema pomaka u smanjenju broja općina/županija itd jer su sve to fotelje koje im trebaju da uđu u svoju. Čak i da ih se nagovori da idu protiv svojih interesa opet zahtijeva dodatne troškove ulaganja u sustav.
    Tu je naravno problem da je vrlo teško napraviti sveobuhvatne zakone koji su idealni za sve prošle i buduće oblike korupcije a koji istovremeno ne povećavaju prepreke regularnom poslovanju i još su ktome lagani za provedbu. Već sada smo možda i preregulirani ali i uz taj stupanj regulacije tko želi i dalje može zloupotrijebiti sustav dok puno onih koji samo žele raditi ispaštaju zbog toga. Sigurno neće biti moguće istrijebiti sve oblike korupcije ali će barem manje direktno patiti ostatak, no indirektno možda svima bude teže. Liječi simptome ali ne i uzrok bolesti a moguće nepravilnosti nisu ograničene

    3) Mijenjati svijest o korupciji (reducirati iskvarene političare/gospodarstvenike, smanjiti uzrok bolesti)

    Kao i uvijek, realno najbolji način suzbijanja korupcije je edukacija i odgoj pa da sa vremenom građani prestanu izabirati crony političare i više pažnje počne posvećivati moralu kako političara tako i njih samih ako se izabiru na funkcije. Time bi se reduciralo u budućnosti baš onu manjinu koja trenutno zloupotrebljava sustav a sankcioniralo postojeće.
    No s obzirom da je i tu otpor napretku, jer time se ljuljaju strukture moći kojima paše da lagano govore skupinama što da misle, tj ne paše im da baš svi znaju misliti svojom glavom, pitanje je koliko treba investirati za pomak i koliko dekada je potrebno za suvislu promjenu. Problem je cost-benefit jer cost je zapravo velik a benefit je jaaako odgođen i nesiguran. A cijelo to vrijeme dok čekamo na rezultat, velik dio pati zbog propuštenog napretka ili direktno od posljedica crony sistema. Naravno da neće svi korumpirani ljudi nestati, ali će možda barem imati obraza odmah podnositi ostavke kad ih se u nečem uhvati kao drugdje u svijetu. Liječi uzrok, ali ne direktno simptome a moguće nepravilnosti nisu ograničene.

    Problem nastaje jer su ova potencijala rješenja međusobno oprečna. Tj ako idemo na 1 time sprečavamo 2 i 3 jer uklanjamo potrebno financiranje i umanjujemo snagu države u usmjeravanju poželjnog i kontroli nepoželjnog ponašanja.
    2 i 3 možda i idu kolko tolko zajedno ali je 3 preduvjet za 2 i sve u svemu načekat ćemo se. Recimo da je to trenutni smjer sučeljavanja sa problemom koji baš i nije davao rezultata.

    Ima li netko i sugestiju za 4 način koji bi brže i jeftinije riješio problem crony sistema bio on nazivno kapitalizam ili socijalizam iako je realno negdje na pola puta BAŠ zbog NAŠEVANJA (cronyisma)?

    Ajmo bar jednom na konkretne sugestije a ne samo semantiku i ideologiju ili lamentiranje za promjenu?

    • Sam si zaključio kako se crony skupine neće same odreći beneficija na račun ostalih dakle moguća su dva scenarija.

      Prvo je da novaca ponestane. Porezi su i tako već maksimalni (veći bi izazvali kontraefekt porezne evazije), dakle državi ostaje da se zadužuje i parazitira na malo poduzetništva i turizmu. Oboje može trajati još jako dugo, dakle za crony državu nema straha.

      Drugi je da se svijest društva promijeni i da se počne glasati u dugoročnom interesu. Za tako nešto očigledno nema potencijala, zadnjih dva desetljeća to pokazuje. Hrvatski mentalitet je takav da će se građani radije odseliti u inozemstvo (primjer baltičkih zemalja) nego pokušavati promijeniti kulturu iznutra. To mogu razumjeti, pružati otpor cijelom društvu da bi od toga koristi imali neki ljudi u budućnosti a ne ti sam (možda upravo ti koji danas pružaju otpor) nema baš nekog smisla.

      U suštini pokrenuti procesi u 90tima se teško mijenjaju i ne ovise o meni i tebi. Na kraju krajeva razumijem uhljebe ili lažne penzionere, zamisli da ih danas netko potjera na tržište rada. Tko bi njih zaposlio? Naravno da će se oni boriti i nogama i rukama da ih ne snađe ta sudbina.

      Promjene će po meni pokrenuti masovna emigracija iz koje slijedi slabljenje svih gospodarskih aktivnosti, pad mirovina, pad poreznih prihoda i u konačnici neisplativost crony državnog kapitalizma. Pitanje je da li će tada već biti kasno?

    • Ti u Hrvatskoj vidiš “an economic and political system in which a country’s trade and industry are controlled by private owners for profit, rather than by the state”? 🙂

      To se može gledati i puno jednostavnije kroz jednu brojku: “udjel države u GDP-u” (i onda za detalje – ideološka podloga, “opravdanje”, za odabir takvog udjela).

      Naša “država” (sve što je financirano iz državnog i svih lokalnih proračuna + sve firme u većinskom državnom vlasništvu, direktno i indirektno kroz forsirane odnose s privatnim gospodratvom) ima dovoljno visok udio u ukupnom GDP-u da možemo reći da dominira u gospodarstvu (i dobar dio te dominacije je baš direktan, velik javni sektor, i čak i ne samo financijski, pa imamo i veliku birokraciju i regulaciju svih vrsta, i to se gleda).

      A jedan od glavnih “ideoloških” argumenata za to njeno djelovanje je iz sfere ideja “socijalne države”, tako da ako to “državno gospodarstvo” nećemo uspoređivati s nekakvim fašizmima i sl., ako ćemo zaista vjerovati (bar formalno im priznati) da je socijalna država povod tih djelovanja, to naše je nekakva vrsta socijalizma, Marksizma.

      • a gle… formalno je tako…jer stvarno Država nema svoju firmu/e koja proizvodi neke bitne proizvode.
        Također, država nije većinski vlasnik u velikom broju industrijskih kompanija (je u nekima odakle bi trebala izaći ako nisu stvarno strateške ali nigdje bar nije jedini)

        Istina je da pruža neke usluge kao što su zdravstvo (veliki dio BDPa) i školstvo no tako je i u razvijenijim zemljama kojima sigurno ne predbacujete manjak kapitalizma?
        (Treba podsjetiti da i zdravstvo i školstvo koriste proizvode privatnih a ne državnih kompanija prilikom davanja usluga pa u biti novac i dalje prvenstveno ide u privatne ruke)
        Obranu i pravosuđe je valjda svima normalno da su u domeni države također?

        Stoga što je to po vama što država kontrolira u trgovini i industriji da bi nas izbacilo iz formalne definicije?

        Svašta se može jednostavnije gledati no veliko pojednostavljenje ne mora nužno biti i ispravno.
        Udio države u GDPu pokazuje mnogo toga, ali recimo u taj GDP ulaze spomenuto i zdravstvo i školstvo i obrana i svašta drugo koji dakle nisu u potpunosti neopravdano tamo.

        Nisam siguran da postoji podatak o udjelu države u proizvodnji i trgovini koji bi bio relevantnija mjera za ono što hoćete reći… tj da nam država diktira koliko WC papira če se proizvesti i prodati po kojoj cijeni.

        Istina je da u državi ima previše fotelja koje opterećuju sve, ali te fotelje koje su najveći problem NISU trgovina ni proizvodnja. I ti foteljaši koji od tamo dirigiraju potrošnju novca taj novac usmjeruju u privatne kompanije koje su osnovane sa ciljem da privatnim vlasnicima ostvare profit (što je jedan od temeljnih uvjeta kapitalizma). Vlasništvo je privatno i svrha osnivanja društva je profit dok s kim posluju nije uvjet kapitalizma

        ono na što vi ciljate je npr da država kao jedini vlasnik osnuje neku proizvodnu firmu, proizvodi proizvod, a profit koristi za svoje druge potrebe i da takve firme imaju veći udio u gospodarstvu nego privatne. Tj da je država formalni i najveći vlasnik “means of production” u cijeloj zemlji
        To bi bilo u suprotnosti sa definicijom kapitalizma ali mislim da toga možda ima samo u Sjevernoj koreji ako i tamo. Svudje ostalo primat imaju privatne kompanije dok potpuno državnih ima jako malo a ako država i je u vlasničkoj strukturi onda je samo jedan od vlasnika koji svi zajedno dijele dobit kako se dogovore i tu dobit svako koristi kako želi.

        Socijalna država je jedan od povoda tome u gotovo cijeloj Europi (prvenstveno zbog školstva i zdravstva, dijelom i zbog social security) a nije nepoznata niti u USA i ne vidim tu ništa loše. Poanta gospodarstva je omogućiti ljudima život, ako to ne čini onda čemu sve?
        Mislim ako su to mogli neandertalci …onda što bi nas sprečavalo?? Zar smo moralno/ideološki degenerirali ispod neandertalaca?

        https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/00438243.2018.1433060
        Penny Spikins, Andy Needham, Lorna Tilley & Gail Hitchens (2018) Calculated or caring? Neanderthal healthcare in social context, World Archaeology, DOI: 10.1080/00438243.2018.1433060

        Pitanje je samo mjere do koje se ulaže u svoje građane i mjera kojima se provodi od čega i jedno i drugo mogu biti dobro odmjereni i izvedeni ali i loše i o tome se može diskutirati.

        A komentar sa marksizmom je u potpunosti promašen i tu ste ga stavili samo da bi plašili neuke.
        Kakve veze današnja Hrvatska ima sa Marksizmom ako je poanta crony capitalizma preliti javni novac u PRIVATNI džep a Marksizam želi da u konačnici SAV novac bude javni jer mrzi onaj privatni koncept???
        Ta dva termina su u potpunosti kontradiktorna pa stoga zaključujem da je to samo u svrhu plašenja no valjda ljudi ovdje već znaju misliti svojom glavom pa kuže jeftine trikove? 😛
        Nemožete se baš dizati na stražnje noge kad netko neopravdano viče “neoliberalizam” a onda sami lupati “marksizam” bezveze u istu svrhu kao oni koje kritizirate. tsk tsk 😛

        No ako vecina ni na eclectici ne skuže vas jeftini trik, onda jao nama kolko još u edukaciju moramo uložiti da ljude naučimo da misle svojom glavom kao preduvjet dobre demokracije i smanjenja korupcije…

        • Kao da gledamo nekakve različite Hrvatske. Ti govoriš o nekakvom prelijevaju javnog u privatni, a ja premda vidim i toga nekako još više vidim obratno, prelijevanja privatnog u javni, to vidim kao temeljnu odrednicu našeg društveno-političkog uređenja.

          Ne moramo koristiti pojam “Marskizam” (ali tako je očito po izjavama i ponašanja naših socijalista da su to njihovi ideali), možemo ga zvati socijalizam ili čak socijal-demokracija kako se vole nazivati (a oni drugi se niti tako ne žele zvati nego su oni “centar” i “desni centar” no to su budalaštine, jednako su socijalisti), ali to ne mijenja činjenicu koliko je to destruktivno stanje za našu državu i kako je bijedna ta ideološka podloga ljudi koji u Hrvatskoj održavaju na životu takvo nazadno društveno uređenje. Hrvatska nazaduje za svijetom iz godine u godinu, već desteljećima.

          Ja ne mislim da je ključno što država kontrolira u baš proizvodnji i trgovini direktno nego njen ukupan udio i utjecaj na gospodarstvo u cjelini i veličina “transfera” (“socijalne države”). Proizvodnja je samo djelić suvremenog gospodarstvai. I definicije treba prilagoditi vremenu. A direktni utjecaji su samo pola priče kod nas. Kod nas su uvijek glavni oni para-, kao parafiskalni nameti npr., samo da ih se ne bi zvalo pravim imenom – porez.

          Znam da nema potrebe ulaziti u priču o zdravstvu i obrazovanju kao po meni najvažnijim uslužnim sektorima suvremenog društva i gospodarstva pa koji stoga posebice nikako ne smiju biti u državnim rukama one države koja bi se htjela smatrati pravim kapitalizmom sadašnjosti/budućnosti, jer kažete kao većina svjeta ima to u sklopu javnog sektora… Ne slažem se da je to dobro i time ovdje dobar argument. Ali bar da smo u tome efikasni i u granicama svojih mogućnosti – nismo, i u tome je problem.

          O odnosu ukupnih transfera obzirom na novostvorenu vrijednost u privatnom sektoru (tj. onom njegovom dijelu koje nije naslonjen na državu ili firme u većinskom vlasništvu države ili dominantom upravljačkom utjecaju države) ne treba niti govoriti. Pola svega što ti manji dio ljudi zarade otme im se da se da većini drugih ljudi. To je onaj najsocijalističkiji dio. Otmi jednom, daj drugom.

          A ta baš proizvodnja, trgovina i druge starije djelatnosti, naravno da nema toga baš neznam koliko u državnim rukama, to su još za sada tek neke (doduše od najvećih nam) firme kao HEP, pa čvrsto plešu oko i politiziraju (“preuzeli bi”) INA, tu su i ceste, šume i sl., pa i za neke na ZSE kao Končar, Podravke i sl. ne pomaže ni ispod 50 % (očito kod nas država mora pasti još bitno ispod da izgubi stvarni neproporcionalni utjecaj koji nametne tako lako) a već godinu dana je i Agrokor de facto nacionalizan. Kad to završi OK, ali dok ne završi besmisleno mi je slušati ta poricanja prve velike poslijeratne nacionalizacije.

          Moguće da smo ovdje stvari nekako drugačije si definirali, ali za mene će to kapitalizam biti tek kad vidim da mi država uzima manje od 50 % svega što zaradim, te prestane maštati o preuzimanju INE, proda bar kao minimum minimuma još samo taj HEP i udio u Končaru, Podravci i sličnima i završi prisilna uprava Agrokora.

          Kad prestane to pretjerano otimanje privatnog kako bi se dijelilo u obliku javnog, kad se udio države u GDP-u malo smanji, biti ću spreman ovo smatrati nekim kakvim takvim oblikom kapitalizam. Ali danas mi je to neobično nazvati tom riječju, ovi brojevi mi govore drugačije.

        • Pa poanta i jest ta da stvar u smrdljivom smrtonosnom marksizmu krece od toga da smo svi jednaki, a dovodi do toga da su neki jednakiji (plus glad i krvoprolice). Ako svaki zaposleni daje pola ili više plaće u ime pravednosti za sustave koji su sami sebi svrha onda je to definitivno marksizam i nema niti k od kapitalizma pa makar i crony. Nama bi i crony kapitalizam bio ogroman skok naprijed.

          Naravno da će se puniti djepovi od individualnih osoba eventualno, pa od koga drugog, svemiraca? Ali ako je motiv pravednost i jednakost, a rezultat nepošteno bogaćenje pojedinaca NA ŠTETU ostalih jednostavnom otimačinom nasuprot STVARANJA VRIJEDNOSTI, nema druge riječi nego marksizam.

          Čija je firma za Boga dragog ako je država dobije polovicu od izdataka za zaposlene, plus 25% od druge polovice plus porez na dobit plus tisuću i jednu drugu stvar? Od vlasnika? Dajte ne budite smiješni. A to je za onaj manji dio koje su “privatne”.

          Zašto vi tu riječ (očito) ne želite okaljati i čuvate je kao zjenicu oka, to je druga tema, ali to ne znači da marksizam nije naša tužna stvarnost i prisutan u svakom dahu i misli poštenog malog ćovijeka.

        • To da kod nas kazete da je korupcija glavni problem je kao da nekome tko ima aids kazete da se samo treba izlijeciti od temperature.

          Nas problem je puno dublji, kulturni. Socijalizam 21. stoljeca kod nas osvaja vecinu na izborima uvijek, ovisi tko ga uspije bolje prodati. Nama je u glavi samo pravednost i jednakost – u prijevodu, ako netko slucajno ima vise od mene, treba mu se oteti i dati meni. To je SUSTINA nase stvarnosti i 99% politickog i zakonodavnog djelovanja. Bilo da se maskira kao Bandic klosarski, kao Plenkovic europski, kao Milanovic urbano, kao Karamarko nacionalno – uzet cemo njima a dat cemo vama je glavna njihova poruka i glavna zelja glasaca. To je naprosto jasno kao dan, i jasno je kako se to zove.

        • mclynx… da oboje vidimo i razmisljamo sve uvjek isto onda bi to bilo jednoumlje a iz toga smo navodno izasli?

          vrlo vjerojatno postoji čak i biološka razlika među nama kao podloga tog različitog pogleda na svijet a da ne mislite da ja to samo nesto trabunjam i naravno ako ste zeljni povecati svoje horizonte obavezno morate pogledati ovaj TED video

          Jonathan Haidtat TED2008
          The moral roots of liberals and conservatives

          poanta videa je da postoje vrlo objektivno vidljive razlike među onime što se u americi zove liberal i conservative… i da oni imaju različite moralne prioritete (no da u konačnici moraju naučiti razgovarati međusobno)

          stoga vi vidite prioritet u jednom a ja vidim u drugom i stvarno gledamo na dvije različite Hrvatske

          Što se ostatka tiće, implicirate veliki porezni teret…no ispada (prema HNBu) da je 2015 hrvatski porezni teret za prosječnog radnika bio manji nego prosječno od prikazanih zemalja ali je nešto viši za visoko plaćene. Vi se fokusirate na sebe (visoko plaćene), ja gledam prosjek.. opet prioriteti. (osobno bi naravno i ja htio zadržati više ali mi to nije prioritet ako time plaćam nečije školovanje ili život ali naravno da i mene boli ako time plaćam nećija grijana sjedala u saborkom BMWu)

          HNB podatci su na str 26 (možda netko ima i recentnije?)
          https://www.hnb.hr/documents/20182/497898/jr-gov-pdf-e-vujcic-16_12_2015.pdf/62adbb5d-641a-429c-928c-c1a3c8d74d17

          s obzirom na vaš libertarijanski stav uvjek i svaki put se opirete porezima… no pročitajte čime započinje Paying taxes /why it matters poglavlje Doing business projekta Svjetske banke. (s obzirom da se Doing business često ovdje spominje mislim da VALJDA nemožete i to odbaciti kao običan marksizam) 😛

          http://www.doingbusiness.org/data/exploretopics/paying-taxes/why-matters

          Oliver Wendell Holmes, a former U.S. supreme court justice, said, “Taxes are what we pay for a civilized society.” Governments need sustainable funding for social programs and public investments to promote economic growth and development. Programs providing health, education, infrastructure and other amenities are important to achieve a common goal of a prosperous, functional and orderly society. And they require that governments raise revenues. This is so even in low-income economies that often receive large amounts of external assistance to help meet their needs. Taxation not only pays for public goods and services; it is a key ingredient of the social contract between citizens and the economy and thus key to building an effective government. How taxes are raised and spent shapes the legitimacy of governments by promoting their accountability to taxpaying citizens and by encouraging effective administration and good public financial management.

          Dakle to kaže Doing business… no naravno da čete vi nastaviti smatrati svaki porez najvećim zlom ali vas ovaj tekst odvoji barem malo od etikete marksizma za sve i sva?
          Naravno da se o “How taxes are raised and spent” može i MORA raspravljati ali možda se možemo ipak složiti da “preljevanje privatnog u javni” nije odmah kraj svake rasprave jer eto “marksizam”?

          Drugim paragrafom ste kao htjeli ostvariti kompromis ali je evidentno da i dalje smatrate socijalna država=socijalizam=marksizam=porez=svo zlo ovog svijeta

          Što se zdravstva tiće. Puno zemalja u Europi ima javno zdravstvo i smatraju se kapitalističkim zemljama. USA nema javno zdravstvo
          No pročitajte ovjde sumirano što je bitna razlika
          https://www.healthsystemtracker.org/chart-collection/health-spending-u-s-compare-countries/
          ili
          http://www.latimes.com/nation/la-na-healthcare-comparison-20170715-htmlstory.html

          Poanta je da USA troše puuuno više na zdravstvo neko komparabilno razvijene OECD zemlje (dakle europa sa javnim zdravstvom)
          Unatoč tome uspjeh health sistema je lošiji a američki life expectancy je redovito niži od EU usporedivih zemalja čak im je i infant mortality lošiji . A europa ima realno stariju populaciju koju je teže liječiti (http://www.pewglobal.org/2014/01/30/chapter-2-aging-in-the-u-s-and-other-countries-2010-to-2050/)

          Iz svega se može lako zaključiti da u potpunosti privatni healthcare NIJE najbolji jer evidentno radi najlošije u usporedbama a za košta najviše.

          Mozda bi nam trebao malo veci udio privatnih zdravstvenih ustavnova ili barem da se vise toga moze dobiti na obavezno osiguranje kod privatnika ali nikako nije dobro da je sve iskljucivo privatno jer je zdravstvo jedna od grana gdje market ne radi idealno

          Što se tiče edukacije, kada bi se sve škole u RH privatizirale, i poslovale isključivo prema isplativosti, valjda vam je jasno da bi se mnoge jednostavno zatvorile jer nemaju isplativ broj polaznika? To bi se naravno desilo u već demografski najkritičnijim regijama…koje bi dakle bile dodatno zakucane u zemlju. Opet, nama tu u zagrebu nebi bilo ni iz dzepa ni u dzep kako se ono kaze… razlika u prioritetima opet…

          Ti prioriteti su ono sto je problem kod zdravstva i skolstva. Prvo treba primarno proizvoditi zdravlje, a drugo treba primarno proizvoditi znanje. No ako se to isključivo ostavi u privatnim rukama onda će i jednome i drugome prioritet postati proizvodnja novca dok će smisao postojanja biti na prvom sljedećem mjestu.

          @ Zelimir ..vas jos neznam bas pa neznam jeste li libertarijanski anarhist kako se mclynx vec kontinuirano izjasnjava (što poštujem) ili ste samo kontrakomunist?

          koliko vidim kontradiktorni ste sami sebi ..naime za marksizam kazete da je “..rezultat nepošteno bogaćenje pojedinaca NA ŠTETU ostalih ..”. Poanta marksizma je da NEMA privatnog vlasništva, pa onda valjda nema niti bogaćenja pojedinaca?
          Poanta socijalizma također nije da se pojedinac obogati transferom, već da preživi do kraja krize u kojoj je, bilo zdravstvene bilo financijske. Naravno da se POLITIČARI često okoriste, no te smo si sami izabrali i oni se snađu u svakom korumpiranom sustavu.

          Meni uopće nije teško reći da je marksizam propali sistem misli koji nigdje u svijetu nije uspio (u formi komunizma). I da takav sistem nemože dovesti do organizacije društva koja će parirati kapitalizmu u stvaranju nove vrijednosti. Iz kojeg razloga mislite da sam ja neki veliki marksist?

          No bilo kako bilo, nikako niste dokazali da u hrvatskoj nema privatnog vlasništva jer smo zapeli u marksizmu.

          Kod nas je korupcija uzrok i posljedica stanja u državi a ne samo simptom kao temperatura. Bez korupcije ne bi zapeli u tranziciji tamo di jesmo. Bez korupcije ne bi imali toliko afera koliko imamo kroz koje se novac usmjerava iz javnog interesa u privatni mimo tržišta

          To da su kod nas svi socijalisti (različitih predznaka) je G. Bakić već odavno konstatirao, no i cijela europa je više manje socijalistička pa svejedno uspjevaju bolje nego mi. (naravno da je točno da su se oni davno prije razvili pa onda postali socijalistički, dok bi mi htjeli prečacem pa sigurno teže ide) Valjda ne mislite da su svi oni teški marksisti jer se eto skrbe za svoje slabije? Gore sam postavio jedno retoričko pitanje u prošlom postu, ali čini se da sam i dobio odgovor 😛

          Nije mi samo jasno što vi (želimir i mclynx) predlažete da se u vašem idealnom svijetu radi sa starima (penzije su socijalni transfer), bolesnima (zdravstvo je socijalni transfer), siromašnima (školstvo i socijalna pomoć su socijalni transferi)?

          Kako vi vidite ishod da se recimo svi ti socijalni transferi sutra svedu na 10% sadašnjih pa da više nebudemo marksistička zemlja valjda (ili bi vam neki drugi postotak bio prihvatljiv?). Što bi se desilo sa tim ljudima? Osim što bi ih optužili da su si sami krivi za situaciju u kojoj jesu što bi se realno sa njima desilo? Kreativna destrukcija na razini čovjeka? Soylent green? Loganov bijeg?

        • @ ludi mali

          Ja nisam nikakav “anarhist”, daleko od toga, prije “monarhist”, ali naravno niti to 🙂 I vrlo sam prilagodljiv i spreman na kompromise ako imaju smisla, obostrano korisni i stvaraju neko veće dobro. Pa baš zbog svega toga sam uvjetno spreman podržati čak i Kinesku komunističku partiju, ako i dok radi stvari koje ja ocjenjujem da su u dugom roku neto pozitivne, za njihov narod, svijet, i mene osobno. Za sada je još pozitivna (unatoč i mnogim ozbiljnim manama i opasnostima koje vidim da stvara).

          To je razlog zašto sam podržavao (i još donekle uvjetno podržavam) Trumpa. On ima puno mana i par stvari o kojima se dublje ne slažemo ali mislim da je dugoročno gledano dobar za USA (a Clinton čista suprotnost, velika opasnost).

          Moji pogledi jesu “libertarijanski” ali daleko od nekih ekstremnih i svakako ne u anarhističnom smijeru (prije bih podržao “prosvijećenog apsolutista” nego anarhiju). Ja samo želim visoke osobne i ekonomske slobode za sve ljude.

          Poreze smatram važnim (jer su mi pravosuđe, policija i vojska jako bitni) ali kao njihovu glavnu osobinu cijenim “minimalnost” iznosa (visoka fokusiranost i visoka efikasnost javne potrošnje). Trebaju se fokusirati na ono što privatni sektor nema motivacije raditi, ne može to raditi po prirodi stvari, ili ne bi bio dovoljno efikasan u tome (tu primarno vidim vojsku, pravosuđe, policiju).

          U većini svijeta danas, u Hrvatskoj pogotovo, javni rashodi su vrlo nefokusirani i neefikasni (iz dobro nam poznatih razloga) a često (kod nas pogtovo) “iznad naših mogućnosti” (u smislu dugoročne održivosti, u smislu da ono i nazivno pozitivno se ne pretvori u svoju suprotnosti zbog neprilagođenih iznosa).

          Što se tiče pomaganja siromašnima. Baš meni su siromašni i iskorjenjivanje siromaštva jedna od najzanimljivih tema i što bi bio fokus moje filantropije ako ću se time moći jednog dana ozbiljno baviti. Baš jedan od glavnih razloga zašto me jako zanima i ta “kineska tema” je zbog iskorijenjivanja siromaštva, činjenja ovog svijeta boljim za sve ljude.

          Ali očito se jako duboko ne slažem s tobom oko toga kako se pomaže siromašnima. Ja se ne slažem da mi otmeš više od pola svega (eventualno bih ti dopustio da mi otmeš do oko 20 %, dakle sve je stvar mjere, brojeva, o brojevima ovdje govorim prije sveg) a niti previše oko toga da otimaš nepravedno (radije bih da svima jednakom flat stopom to radiš a ne lopovski-progresivno) i onda radiš s time sve i svašta a pod krinkom pomaganja siromašnim (smatram to pokvarenim, upravo zloporabom povjerenja tih siromašnih) i sve to po prirodi stvari dosta neefikasno (birokratizirani procesi su uvijek neefikasni).

          Ja mislim da je bolje da mi ne otimaš toliko, nego da ja sam direktno i dobrovoljno pomažem siromašnima. Volim pomagati siromašnima, i sam sam bio siromašan većinu dosadašnjeg života.

          Privatni novac je efikasniji od “javnog”. Pogledaj samo primjer Croatian Makers. S koliko malim sredstvima su napravili ogromne stvari. Javni novac ni snu ne može tako efikasno postizati tako dobre rezultate.

  7. Vrlo naporan lik, ali točno je to što priča, to su sve jako korisne osobine (samo malo pretenciozno naslovljen video).

    Ja bih dodao ovome: buditi se u 5 ujutro. Još nisam došao do toga baš doslovno, ali približavam se, budim se sve ranije svaki dan i već vidim koliko puno više stignem napraviti kad imam dugačka svježa jutra za rad, razmišljanje, čitanje, u miru.

      • E, to je zanimljiva stvar! Do nedavno sam mislio da mi treba 9h, ali ispada da kad samo pomaknem početak i kraj, ranije legnem i ranije se budim, da se subjektivno drugačije osjećam po tom pitanju, da mi je tada 8h i više nego dovoljno. Trenutno spavam nešto manje od 8h preko tjedna, i nešto više od toga vikendom. A možda je moguće i manje od 8h, ili možda postane… mislim da to dolazi i s godinama haha.

        Bilo bi sjajno da mogu normalno funkcionirati sa 7h sna, tada bih mogao ozbiljno ciljati na 22h-5h što mi izgleda kao neki ideal.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s