Društvene paradigme

Uznemirujući podaci o društvenim vrijednostima u Hrvatskoj (2)

Nastavno na prethodni članak Zbilja katastrofalni podaci o raspoloženju nacije dajem razradu, najtragičniji grafikon.

Ovaj grafikon govori da ako se hitno ne počnu mijenjati stvari na vrijednosnoj razini, ako političari ne shvate da ozbiljno moraju zagovarati nove vrijednosti, biti primjer toga da se rad i obrazovanje cijene, da političke veze ne smiju biti glavni element uspjeha, ako pametni ljudi ne ništa se neće promijeniti – nastavit će se i iseljavanje i mlitav gospodarski rast ili propadanje, ogorčenost i pesimizam.

Na ovom grafikonu sam zbrojio podatke s prethodnih u dvije kategorije:
– koliko naših sugrađana smatra da su političke veze presudne + koliko nas smatra da je sreća presudna, PREMA
– koliko nas smatra da je obzraovanje presudno + koliko nas smatra da je vrijedan rad presudan.

Ispada smo pravi ekstremisti u EU (=ekstremne vrijednosti, tj. ekstremna pozicija).  Doduše, prema stavu o utjecaju politike i sreće na naše živote slični su nam Bugari, ali oni ipak u daleko većoj mjeri od nas misle da su obrazovanje i vrijedan rad ključni za uspjeh. Zemlje Nove Europe su označene crnim oznakama:

 

Ovo je zaista jedna pretužna slika, koja govori o najvažnijem društvenom sloju – vrijednostima. Svaka društvena promjena mora imati na umu promjenu vrijednosti. Evo primjerice mog članka od prije tri godine: Recept za gospodarski rast? Raditi suprotno od onoga što smo radili 1998. godine!

Siguran sam da s pokretom Croatian Makers, koji je došao već do 100.000 djece, značajno doprinosimo razvoju ispravnih vrijednosti kod mladih, pogledajte: Stvaramo naciju digitalnih stvaralaca. Međutim, pitanje nije gdje će ta djeca biti 2031. (pravo pitanje, umjesto ‘Na kojoj ti je strani djed bio 1941.?’), nego kakva će ovo zemlja biti 2031., hoće li ta djeca htjeti živjeti u njoj.

 

Oglasi

22 replies »

  1. Nevjerojarno kako smo mi, mali ljudi optimisticni u smislu da ce se ipak nesto pokrenuti nabolje.
    Sjecam se vremena devedesetih, svi su nesto pokusavali raditi, otvarati vlastite poslove ali sustav nije bio spreman jer su gotovo svi nakon par godina napustili zapoceto i nastojali se zaposliti u drzavnim tvrtkama. Nisu mogli uspjeti, pojeli su ih veliki trgovacki lanci.. Danas ljudi ili odlaze ili cekaju da se otvore vrata.

  2. Stvarno uznemiravajući podaci i ta doza nemoći osjeća se u zraku. Na nama je da krenemo mijenjati naše vrijednosti, od postojećih, da nam uspjeh ovisi o politici i sreći prema onome da počnemo vjerovati da znanje i rad (stvaranje) vode prema zadovoljstvu i osobnom uspjehu (kojim god mjerilima ga mjerili). Status nezadovoljstva je potreba da se osjećamo prividno sigurni u zoni komfora.

  3. Kako su političari ,mediji,a i ljudi sami,zamijenili “društvo” s “državom”, imamo to što imamo. Za društvo su potrebne društvene norme i vrijednosti, a kojih u Hrvatskoj,na žalost,nema.
    U državi je dovoljno samo busati u prsa s vremena na vrijeme i biti umrežen.
    Ne stvaramo još uvijek društvo, skoro 30 godina nakon razlaza iz bivše države,nego nam je opsesija država pa država.
    I na kraju,imaćemo državu samo (s svim apartčkima koji je opslužuju), a nećemo imati društvo niti građane.
    Umjesto da država bude samo servis građanima, svi servisiramo državu.I to je tragedija,ne za našu generaciju,nego za one koje dolaze i prolaze k boljim društvima.

  4. Prestrogi ste prema našim političarima. Oni samo rade kako birači žele 🙂
    Kako bi prosječan birač odgovorio na pitanje: biste li prihvatili da vam preko veze srede dobro plaćen posao za kojeg niste dovoljno kvalificirani?

    Treba ukinuti javne natječaje. Ionako su namješteni i predstavljaju nepotreban administrativni trošak.

  5. Dragi svi,

    Obrazovanje i vrijedan rad su bolji od laži i korupcije ali to i dalje nisu prave vrijednosti.
    Prave vrijednosti su: mudrost, poštenje, pravednost, dobrota, pomaganje, zahvalnost, nesebičnost, milosrđe, iskrenost, poniznost, urednost, odlučnost, hrabrost, volja, ljubav, blagost, skromnost, suosjećajnost, jednostavnost, predanost, samilost. Te vrijednosti se ne dobijaju niti klasičnim obrazovanjem, niti materijalnim radom. Te vrijednosti leže duboku u srcu i treba ih iskopati, treba ih isčupati. Bez Božije pomoći to ne ide koliko kod se trudili i mučili, bez Boga je uzaludno, bez duboke poniznosti i zahvalnosti nema nikakve šanse. To je smisao života, to je prioritet, sretno svima na tom putu. HVALA Nenadu koji se trudi svijet učiniti što boljim mjestom, koji ima dobrih plodova i nastojanja, ali dragi Nenade bez Boga to ne ide. Veliki zagrljaj svima.

    • Dragi Damire! Slažem se sa svim vrijednostima koje ste nabrojili kao one koje svatko treba nositi u sebi i implementirati u društvo kako bi ono napredovalo. Kao ateist, pitam Vas samo kako objašnjavate da su ljudi u društvima s najvećim postotkom ateista (Skandinavija…) najzadovoljniji životom i kako su ta društva najrazvijenija u svakom, naročito socijalnom smislu? Tamo gdje religija i božje zapovijedi reguliraju društvo npr. arapski svijet svjedočimo mizernom, ugnjetavanom i obespravljenim čovjeku? Kako te vrijednosti egzistiraju u katoličkoj crkvi kad smo svjedoci brojnih zala unutar iste?

      • Dragi Bog s tim nema veze.Sve je u glavi,pa kao ti se posloži u glavi,tako ti se i ostvaruje u životu.Svako je BOG sam za sebe.A,što se tiče UHLJEBA,pa zar ne vidite da se svake 4 godine isti ljudi biraju na razne funkcije,a da pri tom nisu sposobni to da vode,nego imaju po 10-15 “savjetnika” koji im govore šta da rade?

    • Ja mislim da se čovjek rađa dobar tako da sve što najbrajaš već ima, samo ne treba to potisnuti, sabotirati, kroz npr. socijalizam i slične oblike življenja na tuđi račun, od krađe, u laži.

      Slično kao i sa slobodnim tržištem. Ne treba tržištu “pomagati”, samo treba prestati “odmagati”, sabotirati.

      Bogovi i religije su nekad možda imali puno veću ulogu nego danas, ali vjerujem da i dalje mogu imati važnu ulogu i nemam ništa protiv očuvanja visoke uloge religija i bogova u društvu, bitno je samo da religijska sloboda i snošljivost uključuje i ateiste, da nikad jedna religija ne nameće svoj sustav vrijednosti cijelom društvu.

      A što se tiče religioznih ljudi, nisam siguran da su baš te abrahamske religije “prave” za modernog čovjeka. Eventualno bi to mogle postati ako se malo reformiraju, bar neke od njih koje su pomalo “zaostale”, kao Islam i mnoge kršćanske crkve koje su još ostale poprilično “nereformirane”.

      Meni je nekako (kojeg li apsurda ha) prirodniji starogrčki panteon, i tko zna…, možda se zapad jednog dana opet i vrati na takav sustav vjerovanja i slavljenja nadnaravnog, bogova koji su čovjeku bliski, koje čovjek razumije, koji su “prirodni”. Jer sve u prirodi ide u krug, sve staro opet postane novo… (svaki put u malo drugačijoj, modernijoj, boljoj iteraciji).

      No, pustimo sad zapad. Mene više brine religijska nesloboda u nekim drugim dijelovima svijeta gdje je stanje puno izazovnije nego ovdje. U Kini i nije taako strašno, ali mislim da bi bilo pozitivno da malo promijene stav prema religijama, i recimo prihvate Dalai Laminu ruku pomirenja (koja je baš “kršćanskog duha” u smislu “Bogu božje, Caru carevo”) i makar ne proglasili ga državnom religijom (što bi možda privremeno bilo jako korisno, u njihovom pragmatičnom načinu gledanja na svijet) da odaju dužno poštovanje tibetanskom budizmu i zajedno s ostalim religijama puste ljudima da u miru prakticiraju svoja vjerojvanje ili ne-vjerovanja (dokle god su naravno u skladu sa zakonom, dakle jedino neki jako radikalni i isljučivi bi mogli biti stavljeni van zakona, ali većina religija bi mogla i trebala u svakom suvremenom društvu imati državnu dozvolu za rad).

  6. Damir ni riječi nije rekao o crkvi. Govorio je o vrijednostima koji svaki čovjek posjeduje rođenjem, a ne religijom ili crkvom. Ateisti u nordijskim zemljama koji su vrijedni i pošteni ne idu u crkvu niti se možda mole naučenim praznim molitvama; ali su našli Te vrijednosti u sebi i drugima. Pozdravljaju možda jutro, nebo, prirodu i more, ljube svoje bližnje i uzivaju u svakom danu. Bog (svjetlost, energija, stvoritelj, viša mudrost) postoji u nama i oko nas, oduvijek. Mislim da je bliže razmišljati da smo kao društvo jako nazadovali, deklarativno nikad veći vjernici i katolici a u praksi licemjerni bezosjećajni samoživi uništavači prirode, zraka i vode zbog profita ili većeg automobila. Vjera nije ekskluzivno vlasništvo crkvi ili religija, to je slobodna i prirodna potreba čovjeka. Ne vjerovati ne moramo u svete spise ili priče sa oltara, ali moramo vjerovati u sebe, u bolje sutra i u svoju djecu. Promijeniti smjer razmišljanja i energije unutar sebe jer; cijeli univerzum je izobilje, koliko uložimo toliko ćemo i dobiti natrag. I vjernicima i ateistima i trećima, želim svako dobro. Ugodan dan svima i pozdrav sa sunčanog i toplog špica Istre☺

  7. Upravo suprotno. Humanizam koji spominjete je lažni i izgradio je ovo nehumano društvo. Znanje i rad stvaraju ispravan sustav i izgrađuju sustav humanih osnova kao i sustav vrijednosti. Naučite čovjeka loviti ribu, a ne poklanjati mu ribu (lažna milost). Izjednačavanje rada i nerada (svi jednako papaju) je milosrđe koje ste naveli i potpuno nehumano društvo kakvo mi sada imamo je rezultat, a nekima i korist glasačke mašinerije.

    • O kakvom ti nehumanom društvu pričaš?

      Današnje društvo (zapadno, a u neku ruko, koliko god kontroverzno zvučalo, i današnje kinesko, unatoč svim manama njihovog “diktatorskog” režima, nije svaka diktatura ista, “prosvijećeni apsolutizmi” su ponekad isto OK, često najbolje moguće u datom vremenu i prostoru) je najhumanije u povijesti svijeta. Bar poznatnoj nam povijesti. Ne znam što je bilo tamo još u najstarijim vremenima starih Sumerana i sl., to nitko ne zna. Ali od poznate nam antike do danas, nema humanijeg svijeta, s manje ratova, manje zala svih vrsta, manje gladi, više materijalnog i duhovnog blagostanja najširih društvenih slojeva.

      Nikada nije bilo toliko slobodnih ljudi u toliko humanim uvjetima kao danas. I u doba najsjajnijih povijesnih civilizacija, biti slobodan čovjek, punog trbuha, uma i srca, bilo je rijedak luksuz vrlo “povlaštenog” sloja.

  8. U kojem je stanju društvo u kojem većinu novinara čine protuhrvatski kmeri i mali labradori koji dižu graju zato što je Ivana Petrović dobila novinarsku nagradu? Smijali su se Tudjmanu kad je spominjao crvene i žute vragove. Više se i ne kriju. Ubrzo idemo u smjeru da se o Blajburgu neće smjeti pričati kao nekad. Crvena buržoazija moralizira i odredjuje pravac. Umjesto lustracije imaćemo frustraciju

  9. A kakve rezultate očekivati nakon ovih mailova danas objavljenih? Koju poruku poslati kad riba očigledno smrdi od glave. Kad potpredsjednica Vlade kaže da u “ovakvim državama treba kontaktirati državu, nije ovo SAD”, kakva se poruka šalje?

    Naravno da u svakom društvu postoje negativne pojave, odnosno negativni pojedinci. Ali sustav, država, bi se trebali brinuti da se oni maknu i kazne. A kod nas je upravo država generator takvih pojedinaca. I kako onda motivirati mlade na učenje, trud i zalaganje u takvom društvu? Naravno da će onda otići u drugo društvo, gdje se te osobine cijene, uvažavaju i adekvatno plaćaju. Glasovati će nogama, kao i njihovi očevi, djedovi i pradjedovi…

    Nama treba “deus ex machina”, veliko resetiranje. Ovakvo stanje je posljedica 70+ godina trovanja socijalističkim idejama i načinima poslovanja, pa i življenja u globalu, i bojim se da će se to teško brzo promjeniti miroljubivim idejama. Nisam zagovornik anarhije, naprotiv, vjerujem u sustav i propise, ali ne ovakav sustav i ne ovakve propise kakvi se nama dešavaju svaki dan.

  10. Nisam pobornik mijenjanja društvenih vrijednosti nasilnim metodama, ali ponekad je to možda baš efektno, recimo ovako se neki bore protiv negativnih društvenih pojava kao što su neuredno izvršavanje financijskih obveza: http://www.businessinsider.com/china-social-credit-system-blocked-people-taking-flights-train-trips-2018-5?IR=T

    Primijetimo da u europskoj državi Hrvatskoj koja u svom službenom nazivu već skoro 30 godina uopće niti nema riječ “socijalistička”, društveno-politički tretman prezaduženih, “blokiranih”, onih koji se igraju Švicaraca, je jedno 10 puta socijalističkiji. Kod nas se te ljude prije svega gleda kao žrtvu, kao socijalni slučaj koji treba pomoć države i sl., daleko daleko od ove druge (također ne baš lijepe) krajnosti da ih se isključivo šikanira i izlaže javnoj osudi .

    • Kad bi to bili “pravi” (u smislu profesionalni) bivši vojnici (ono tipa West Point alumni), da imaju u svojoj naravi te neke vojničke osobine kao što so iznadprosječni osjećaj “domoljublja” (što bi moglo biti važno u ovom sektoru, jer budućnost domovine nam sad ovisi o školstvu više nego o ičemu drugom, neobrazovanost i depopulacija najveće prijetnje nacionalnoj sigurnosti) i metode prakticiranja ga temeljene na pojmovima kao što su (vojnička) “disciplina”, čast itd., i pri tome imaju određenu čvrstoću ne samo duha nego i fizičku, takvi ravntelji bi nam možda i bili korisni!

      Naime, jedan od glavnih problema našeg (i ne samo našeg, mnogih zapadnih, recimo čak i u UK je to problem) školstva je disciplina učenika, poštovanje prema učiteljima, kao temlji za uspješno praćenje nastave.

      Kod nas je to posebno problematično jer dolazi direktno od roditelja, kućnog odgoja i stava samih roditelja prema učiteljima (ono kod nas se događa da roditelj dođe “prijetiti” učitelju i sl. strahote).

      Kad bismo imali ravnatelje koji su sposobni (dakle svojom naravi, stavom, časnom neustrašivošću) roditelje pozivati na razgovore i očitati im bukvicu kad i kako ih spada, ono da se (koji su stvarno zaslužili) roditelji osjećaju kao da su dobili poziv na policiju a ne u školu, koje se uspije tako “preodgojiti” da im više ne pada na pamet odnositi se prema učiteljima bez poštovanja ili dopustiti svojoj djeci takvo ponašanje, e takvi “vojnički ravntelji” bi nam bili itekako korisni!

      Ali da, vjerujem da ti naši potencijalni ravnatelji veterani nisu nikakvi West Point profesionalci, da je to više nešto hrvatskog tipa uhljebi.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s