Uncategorized

Govor Emila Tedeschija na EY Poduzetniku godine

Već tradicionalno sam nažicao Emila da nam ustupi svoj govor koji objavljujem ovdje. Mislim da je jako talentiran za riječi (kad se šalimo kažemo da je promašio profesiju).

EY EoY je veličanstveni projekt u kojem imam veliku čast biti član neovisnog žirija i ove smo godine je među finalistima koji su svi pobjednici istaknuli osnivačke prvog hrvatskog unicorna (jednoroga) Infobip, Silvija i Robertka Kutića i Izabel Jelenića.

+ + +

Poštovane kolegice poduzetnice i kolege poduzetnici, poštovani gosti!

Veliko mi je veselje biti večeras u prepunoj Laubi i pozdraviti vas na početku manifestacije koja, kako svjedoči veliki interes, nakon četiri godišnja ciklusa, ove godine ima i mali, ali značajan jubilej.

Pet godina je ozbiljan poslovni ciklus. U pet godina smo zahvaljujući entuzijazmu, radu, odricanju, ali prije svega jasno definiranom zadatku, uz podijeljene zadatke i odgovornosti svakog od dionika, etablirali brend EY – Poduzetnik godine, te ostvarili i druga brojna postignuća, među kojima se na prvom mjestu ističe promocija poduzetništva.

Možda je stoga i najvažnije ponoviti: Ovo je manifestacija gdje poduzetnici slave poduzetnike i poduzetništvo. Ovo je trenutak kada se osobne taštine ostavljaju po strani i istinski se aplaudira najboljima. Kultura priznavanja uspjeha, umijeća upravljanja, a onda svakako i rast prihoda, rast dobiti, rast investicija, rast izvoza, napredak u razvoju novih proizvoda i usluga – sve je to predmet velikog zajedničkog slavlja. Osjetiti trenutak kada se treba nakloniti drugom, neovisno o tome je li on poslovni takmac, dobavljač, kupac, kooperant ili korisnik, izuzetno je važno. Graditi kulturu priznavanja i slavljenja tuđeg uspjeha, to je naš uspjeh, čak i ako samo na kratko izađemo iz vlastitih uskih okvira i promatramo interes društva, zajednice u kojoj živimo.

Društvo bogatih, obrazovanih, onih koji razmišljaju održivo i onih socijalno osjetljivih treba biti društvo za kojim težimo.

Odgovoran poduzetnik je uspješan poduzetnik. Onaj koji, osim kratkoročnih efekata, stremi održivosti u najširem smislu riječi, koji je shvatio da samo u društvu uređenih odnosa, fair tržišne utakmice, te konstantnog rada na sebi i vlastitoj organizaciji, može ispuniti istinski važne vizije i misije, uvijek na moralan i etičan način, i u životnom skladu živote s ljudima i prirodom koja je oko nas.

U društvu u kojem danas živimo nedostaje sklada, konstruktivnosti, inkluzivnosti i afirmacije. Moja generacija je početkom 70-tih godina prošlog stoljeća na Drugi svjetski rat gledala kao na rat naših djedova i baka, ne naših roditelja, a danas, 50 godina kasnije, generacije djece na taj isti rat gledaju kao na svoj rat. Ne govorimo ovdje o pluralizmu mišljenja u odnosu na uniformnost. Duboko u porama našega društva podijeljeni su stavovi o temama o kojima je čitav moderan i napredan svijet davno zauzeo nedvosmislen stav. I dok vlastitu djecu i unuke opterećujemo izborenim ratovima koji su u povijesti, propuštamo ih, obrazovanjem i odgojem, pripremiti za budućnost koja je pred njima.

Odgovornost najčešće prebacujemo na nekog drugog, a zaboravljamo da i mi kao predstavnici poslovne, a time i društvene elite, imamo obavezu djelovati, biti uzor svojim djelima, svojim odabirom vrijednosti, setom ispravnih, suvremenih standarda, koji sežu dalje od samoga upravljanja. Imamo obavezu biti odgovorni gospodarstvenici, odgovorni građani. Nije večeras prigoda da govorimo o odlukama akademskih elita, iako bismo imali materijala, držat ću se ovih nama bližih. Ipak moram naglasiti. Među našim laureatima, a uvjeren sam i među finalistima današnjeg izbora, sigurno ima onih koji su puno više kvalificirani da budu predloženi i da im se dodjeli počasni doktorat.

Svjedoci smo i ove godine dramatičnih događaja u našem gospodarstvu ovaj put u dva velika brodogradilišta – Uljanik Pula i 3. maj Rijeka. Kao čovjek i gospodarstvenik najiskrenije želim reći – Kakva blamaža u upravljanju, kakva blamaža u nadzoru, kakva neodgovornost i neznanje političkih elita! I ne bih želio da nitko ni na trenutak pomisli da nemam empatiju za brodogradnju. Kao unuk korčulanskog kalafata, praunuk vlasnika brodogradilišta u Korčuli i nećak jednog od vodećih inženjera Brodarskog instituta, istog onog instituta koji je nekoć bio svjetska klasa, a danas je na korak od stečaja, imam itekakav senzibilitet za ovu industriju. Uljanik i 3.maj su također bili svjetska klasa. Ipak, ne mogu biti samo socijalno osjetljiv, a neosjetljiv na činjenicu da je 3000 zaposlenih u brodogradilištu jednako važno kao isti broj zaposlenika Varteksa iz Varaždina. Tko ima pravo dati iti jednu kunu javnog novca brodogradnji, u odnosu na zaposlene u tekstilnoj, ili drvnoj industriji, ili bilo kojem drugom poduzeću, sektoru ili industrijskoj grani? Nacionalna strategija ne može biti samo gašenje požara pod izgovorom nacionalne odgovornosti.

Zabrinut sam na javno poimanje domoljublja. Istinski držim da su moji kolege, dosadašnji laureati, Zoran Vučinić i Alan Sumina, Đuro Horvat, Marko Pipunić, te Mate Rimac prototipovi domoljuba. Kao i svi drugi poduzetnici koji časno stvaraju, ulažu i riskiraju, plaćaju sve poreze i doprinose državi i lokalnoj zajednici, kao i, prije svega, svojim zaposlenicima. Voljeti svoju zemlju znači poštovati ljude, znači imati mjeru i osjećaj za one s kojima stvaraš novu vrijednost. Davno je rečeno i uvijek to rado ponavljam – da je najvažnija matematička operacija u biznisu – dijeljenje.

Večeras smo se okupili da proslavimo uspjehe. Svaki put kažem: Svi finalisti su pobjednici. Večeras ću se korigirati i reći: Svi koji rade na častan način su pobjednici. Ipak neki su uspješniji od drugih. I zato, da bi oni bolji bili lučonoše za cijelu poslovnu zajednicu, kao doprinos ukupnom društvu, zaslužuju poseban pljesak. Ipak, samo jedan će od njih u Monte Carlo, na svjetsku smotru nacionalnih pobjednika, svojevrsnu svjetsku izložbu najboljih od najboljih.

Stanimo iza odabranog ili odabrane. Dokaz je to da možemo. Svi naši finalisti stvaraju, zapošljavaju i ulažu upravo u Hrvatskoj. Možemo i imamo što pokazati. Iako netko može reći da iznimke potvrđuju pravilo, želim naglasiti da bez ogromnog znanja, rada, znatiželje, istraživanja, ulaganja i sreće stvaranja nema ni rezultata. Ne zaboravimo, ni sreća ne dolazi sama. Samo je nađu oni koji traže. Sretan je čovjek koji živi u sretnom društvu. Sretno je društvo koje ima uspješne i odgovorne poduzetnike.

Želim zahvaliti mojim kolegama u žiriju: Nenadu, Saši, Alanu, Đuri, Marku i Mati, na otvorenosti, hrabrom iznošenju stavova, razumijevanju i poštivanju različitosti. Želim posebno naglasiti da oko odluke o laureatu nije bilo disonantnih tonova i to mi je posebno veselje. Žiri kojem predsjedam sastavljen je isključivo od poduzetnika, u kojem većinu imaju dosadašnji laureati. Ja smatram da ne postoji ispravniji pristup nego da najbolji izabiru najbolje. Pozivam nas sve da ustanemo i sve poduzetnike pozdravimo jakim pljeskom!

+ + +

I za kraj malo mode. Poduzetnice, naše sjajne dizajnerice Aleksandra i Snježana Dojčinović, na eventu i moja supruga Rujana u kreaciji od svile Tine Vrdoljak Ranilović:

Kategorije:Uncategorized

45 replies »

  1. Mislim da je nepotrebno kuhati živu životinju da bismo dobili tkaninu koja nekome izgleda “lijepo”. Svilu ne bi trebalo koristiti!

    • Potreba je vrlo kompleksan pojam. U biti ne trebamo ništa. Ništa nije potrebno. Mudro je minimizirati svoje potrebe, “vezanost” za bilo što.

      U praktičnom smislu, zar to sa svilom nije malo pretjeran pogled? 🙂 Svila baš potječe iz krajeva jako dugačke tradicije ovakvog razmišljanja, te brige o “svakom živom biću” (i onome o potrebama također).

      Ljepota je jako visoka vrijednost, a svila i nije samo “lijepa” nego i vrlo funkcionalan materijal. S druge strane ako ne uzimaš baš u obzir mogućnost da se čovjek (ili netko njemu blizak, čovjekoliki majmun?) može reinkarnirati u tog crva (pretpostavljam da to ne vjeruješ, to nije baš znanstveni pogled na svijet), ako priznaješ neku hijerarhiju među živim bićima pa i samim životinjama, ako ćemo crve smatrati jako nisko u hijerarhiji, “beskrajno” daleko od čovjeka (zar to nije razumno?), ne vidim baš da je koristiti te životinje i na taj način za te ljudske potrebe nešto bitno drugačije od korištenja drugih životinja na uobičajene načine u prehrambene svrhe.

      Nismo i mislim da ne trebamo svi biti vegetarijanci iz etičkih razloga. Takvi vegetarijanci mogu izbjegavati i nositi svilu. Za većinu ljudi mislim da je to ipak pretjerano.

      • Ako smo mi ljudi na vrhu hijerarhije, znači li to da trebamo biti okrutni prema onima ispod nas? Kada ih već jedemo (iako vjerojatno ne moramo niti to, a vjerojatno bi i bilo bolje i za nas i za cijelu zemlju da ih ne jedemo), zašto ih baš moramo koristiti i za druge stvari za koje nam ne trebaju, a što je najgore pri tome ih još i mučiti?
        Da se pojavi naprednija, vanzemaljska rasa, bi li vama (i ljudima općenito) bilo u redu da se žene stave u neka skladišta, množe što češće i onda njihovu djecu živu kuhaju jer ti vanzemaljci na taj način dobiju nekakvu posebnu obleku za sebe?
        Onda bi rekli kako su oni okrutni, je li tako?

        • Ti možeš biti vegetarijanac, ne koristiti svilu, ali nije lijepo taj svoj stav nametati drugima. Oni koji tu ne vide ništa sporno mogu postupati po svom uvjerenju slično kao i ti po svom.

          Naime, za mnoge ljude je to relativno, ne vrednuju sav život jednako (pa niti vegetarijanci npr. ne i biljke na jednak način). Neke životinje su de facto skoro kao čovjek, npr. čovjekoliki majmuni, dok su neke kao taj dudov svilac tako daleko da nemaju inteligenciju ili svijest niti blizu čovjekovoj pa ih (po meni i većini ljudi rekao bih) nema smisla doživljavati kao te “više životinje”, tj. nema smisla ih gledati puno drugačije od nežive tvari.

          Inače, postoji i nekakva “eko svila”, možda bi ta bila pogodna za vegetarijance.

          Kad bi ti vanzemaljci bili toliko napredniji od nas kao što smo mi od dudovog svilca, naravno da bi mogli raditi s nama što god požele i vjerojatno oni ne bi tu vidjeli ništa sporno.

          To je ono čega se Hawking bojao, čega se Musk boji… To je ono zašto i ja tako jako “zagovaram” čim viši mogući dugoročno održivi rast kao ultimativni cilj, jer samo nas “dovoljno napredan gospodarsko-tehnološki” stupanj razvoja može spasiti od kako teoretskih vanzemaljskih tako i malo realnijih ovozemaljskih prijetnji (kakve smo uostalom već mi ili dinosauri i doživjeli, od kometa do ledenog doba, velike poplave i što sve već ne, bilo ili možda bilo u povijesti, naime povijest nam je koliko god se činila “kao ravna crta” do nedavno, ipak bila dosta turbulentna s puno uspona i padova).

          Da se vratimo na temu. Poduzetnišvom generiran rast i razvoj jedini je jamac opstanka svakog naroda, države, civilizacije. I nema stajanja. Kad rast stane nastupa jad i tuga. Kad trgovina stane nastupa ili rat, ili tek tužno izumiranje, iseljavanje.

          Ovo mi je fascinantan primjer. Kako napredan narod, kako fascinanantan grad, ali čim nestalo trgovine sve propade i ode u zaborav – https://youtu.be/SZ5JjLdzQ1o

          Trgovina nikad ne smije stati. Rast i razvoj nikad ne treba stati, niti za što žrtvovati.

        • Ovo je isto fascinantno na svoj način… https://www.bloomberg.com/news/articles/2019-04-01/saudi-aramco-profit-dwarfed-the-biggest-global-companies-in-2018

          Ali i to će jednom propasti, zar ne? Kad je jedna kulturna Petra (navodno su tamo žene još prije 2500 godina uživale veliku ravnopravnost, veću nego u Grčkoj) onako propala slabljenjem značaja njihove trgovačke rute, nekako mi nema smisla da ovi njihvi “moderni” rođaci/potomci opstanu duže čim nafta prestane biti popularna.

          Arapi prestankom popularnosti nafte, Hrvati prestankom popularnosti Jadrana. Ista stvar. Ako se ne reformiramo u liberalnu demokraciju (kapitalizam), naučimo nove stvari (STEM itd.), gotovi smo.

        • @mclynx
          Kada kažem svoj stav, onda je to nametanje drugima. Kada Vi iznosite svoj stav, tipa “Trgovina nikad ne smije stati. Rast i razvoj nikad ne treba stati, niti za što žrtvovati.” (dakle, potpuno isti način nastupanja kao moj) onda je to samo izražavanje mišljenja. Tako da imate dvostruka mjerila.
          A ovo što govorite, tako su prije u americi govorili i za npr. crnce, pa vjerujem da biste u to doba vi bili jedni od onih koji bi i dalje zagovarali ropstvo jer eto okrutnost i pravednost nije bitna, već hijerarhija.
          Iskreno, cijenim Vaša pisanja što se tiče ekonomije, ali siguran sam da Vam nedostaje nešto znanja što se tiče ekologije i što je dobro za Zemlju (tko zna, Vi ste možda i jedan od onih koji smatra da plastika nije problem) pa bih Vam savjetovao barem koji dokumetarac na tu temu.

          Možemo zatvoriti ovu temu (barem za sada, jer ako bude potrebe ja ću opet izraziti svoje mišljenje).

      • “Nije lijepo nametati takav stav drugima”

        Da, zaista je zanimljivo, ovo sa nametanjem. Kao sto dinamo kaze, sta bi nama sve napredniji vanzemaljci nametnuli? Sta bi mi nametnuli Maduru? Kim Jongu?
        Da li svaki zakon nesto nameće?
        Gdje je granica?
        Šta bi ameri sa svojim intervencionizmom onda? Kada odgajas dijete, svjesno/nesvjesno mu namećeš hrpu toga.

        Hh sori na digresiji.. Dobar emilov govor, kao i obično.
        Lp svima, pogotovo ekleptičarima 🙂

        • Miješate stvari. Ovdje se govorilo o moralnim sudovima (koje ne treba jedna osoba “nametati” drugoj). Zakon je institucionizilrano “nametanje”, naravno, po “društvenom ugovoru” i s tim nemam nikakvih problema, dapače. Ja se baš zalažem za legalizam (za razliku od nekih ovdje “anarhista” koji su svašta pričali ono o porezima itd.)

          Inače, svila je baš divan materijal! Kome to ne odgovara ne mora nositi svilu.

          Svila se može koristiti i za odijela – https://www.hugoboss.com/us/virgin-wool-silk-suit-slim-fit-hadwyn%2Fgrane/hbna50332188_002.html

  2. Jedno ne isključuje drugo 😀 Čovjek može imati više profesija.

    Ne znam zašto je to tako, ali kao da postoji neka veze između poduzetnika/investitora i vještog izražavanja (pismenog i/ili usmenog).

    Ja oduvijek obožavam čitati Buffetta, slušati Mungera, Eclectica je moja “najdraža knjiga”, Steve Jobs je majstor “izražavanja”, i moj CEO dobro piše…, da mi je nekako postalo normalno da tko je jak u biznisu jednako tako bude i u “peru”.

  3. Drugi svjetski rat je globalno završio tek padom Berlinskog zida (znakovito službeno nazvanog Antifašistički zaštitni zid i to, zamislite, 1961.g.). Kod nas “antifašistički” zid još uvijek nije pao, ali pada polako. G. Tedeschiju je krivo što “antifašistički” zaštitni zid pada jer ga baš lijepo štiti od demokratskih snaga koje on naziva “fašisti” i “filofašisti”. G. Tedeschi, istinu govorite kada kažete: “Svi koji rade na častan način su pobjednici”. No, Amerikanci isto lijepo kažu: “Talk is cheap”. Pozdravljaju vas Rado Pezdir i Vedran Kukavica. Istina je puštena u svijet.

  4. Nizom objava na ZSE poput ove (http://www.zse.hr/userdocsimages/novosti/6bvXU6wgJVW6GEdC3gsdXA==.pdf) obilježava se valjda konačno i neki formalno-pravni završetak ove pljačke, pa kako te firme više nisu u vlasništvu svojih pravih vlasnika nego uzurpatora, ne vidim više smisao u njihovom postojanju, tj. sada je otvorena i mogućnost opće-građanskog (bar “bivših dioničara” i svih koji s njima suosjećaju, ili bar općenito s činjenicom nefukcioniranja pravde u RH) trajnog bojkota proizvoda i usluga Fortanove i svih njenih “zrcalnih firmi”.

    Ne znam hoće li se to dogoditi ali imamo mi i staru poslovicu koja to britko kaže “oteto – prokleto” tako da tko zna što i kako ih još snađe i možda bi se moglo reći – “zasluženo”.

    Kad nešto nije više u vlasništvu svojih pravih vlasnika koji su to osnovali odnosno onih koji su preuzeli njihov vlasnički udio u bilateralno dobrovoljnoj (dakle “tržišnoj”) transakciji, to više nije OK, to više nije dio tržišne ekonomije, liberalnog kapitalizma.

    Možda bi onda zaista bilo etično osjećati se i obaveznim bojktotirati te kompanije (sve te “… plus d.o..o”) jer imati s njima bilo kakvu suradnju spada na razinu imati suradnju s mafijom i drugim nelegalnim ili neetičnim oblicima.

    Ja baš nisam sigaran da više mogu probaviti bilo što s brendom Ledo, Zvijezda i sl. Gadi mi se pomisao na to.

    Umjesto toga treba potražiti zamijenske proizvode ATGR, PODR i drugih kompanija koje su još slobodne i neosvojene, i kao takve pošteno rade za svoje prave vlasnike (samo ovog jednog ne-privatnog dominantnog u PODR treba malo držati pod kontrolom).

  5. Sentimenti i emocije neće nista napraviti. Vidim kako je bojkot funkcionirao u ono vrijeme bilo kad su dolazili DM LIDL INTERSPAR itd. Ljudi ce brzo zaboraviti i dalje kupovati što im je po njima samima najpovoljnije. Ja osobno uvijek cu kupiti nesto i negdje gdje naš čovjek radi i zarađuje. Makar kutiju keksa. Naš patriotizam se razlikuje, to sam shvatio putujući lijepom našom. Npr.busanjem u prsa i j sve po spisku, pa onda u RS ili Srbiju po jeftinije proizvode. Ali, i to je demokracija i sloboda mišljenja i življenja. Kao i nekima neka vrsta egzistencije. Poštujem sve i pozdrav svim eklektičarima, i sa kojima se slažem i sa kojima ne. Ipak na kraju samo smo ljudi.😊

    • Da, samo što ja nisam govorio o “sentimentu” i “emocijama”. Spomenuti DM, Lidl, Interspar kao i mnoge firme u RS i Srbiji su normalne firme bez ikakvih mafijaških konotacija, nikome otete, 100 % kapitalističke, stvoreno u skladu sa (za sve jednakima) zakonima pa ne vidim što su one tj. njihovi vlasnici loše napravili, po čemu “loši ljudi”, da bi zaslužile nekakav bojkot. Ja volim sve poštene poduzetnike jednako, neovisno o nacionalnosti.

      A sasvim suprotno vidim ove “zrcalne”. Ali naravno jasno mi je da većina ljudi to ne gleda tako pa i sam kažem da ne znam baš da će doživjeti taj “zasluženi” im bojkot. Jasno da većina niti ne shvaća što se tu dogodilo. Ljudi to vide tek kao “Todoriću oteli firmu”, ne znaju oni koji su tu razmijeri nepoštene otimačine i od koga sad zapravo kupuju. Za njih je Ledo i dalje Ledo, ne shvaćaju fundalmenu promjenu za 180 stupnjeva.

      Možda i bolje tako. Da ljudi to sve duboko razumiju stvarno bi im prisjela ova država, nedostatak pravne države i pravde da bi ih još više odselilo.

      P.S. Ne vezano za ovu temu, ali kad kažeš “najjeftinije”… ja inače volim kupovati “jeftine” dionice, ali i malo što drugo. Ne vjerujem u jeftine stvari. Jeftino se uglavnom čini kao loša kvaliteta i neisplativo. Mislim da mnogi siromašni ljudi kupujući jeftino samo tonu još dublje. Malo više financijske pismenosti bi im pomoglo i kod tih svakodnevnih stvari a ne samo za štednju i investicije u užem smislu.

    • Slazem se u potpunosti. I sam sam vec odavno drasticno poceo izbjegavati sve sto ima s Agrokorom. Da kupujem od lopova koji su ukrali dio moje mirovine? Da kupujem od lopova koji su opljackali male dionicare? Da kupujem od lopova koji su krali lovu i s tom lovom zaposljavali “lijeve” i “desne”? Da kupujem od lopova koji su simbol svega onoga sto je u ovoj drzavi pogresno?

    • Bojkoti inače valjda jedino uspijevaju (kao i skoro sve, osim nogometa i par sitnica) – u Kini, ali i tamo sve teže – https://www.scmp.com/news/china/diplomacy-defence/article/2141714/chinese-consumers-urged-boycott-us-firms-big-mac-kfc

      Ne odriču se tek tako Big Maca 😀 Razlog zašto Apple Mac i pogotovo iPhone od studenog (i još uvijek, ništa se nije popravilo, tako da slijedi još jedan koma kvartal, krajem mjeseca izvješće) je tako uspješno “bojkotiran” nije toliko zbog malih potrošača nego jer kompanije (koje su više pod utjecajem Partije i brige o svom javnom imidžu u tom smislu) skroz prestale kupovati te proizvode kao IT opremu, službene uređaje (a i to više tek kao privremeno odgođanje kupnje, ne zamijene drugim), a ima i onih navodnih ali vjerujem ipak skroz izoliranih slučajeva da se zaposlenicima zabranjuje donošenje na posao niti privatnog iPhonea pa što je možda utjecalo na neke odluke o kupnji u manjem broju slučajeva.

      Kad kupci sami slobodno odlučuju što će kupiti taj nacionalistički bojkot je dosta ograničenog dosega.

      Vjerujem da privatni dio potražnje za iPhoneom nije pao puno više od pada samog tržišta. Tržište smartphone uređaja im je u Q4 palo oko 10 %, većina proizvođača su pali oko 40 %, Apple je pao 20 %, a Huawei je sa svojim rastom od 25 % taj prosjek učinio da izgleda kao “samo -10 %”. Tako da i taj “uspješni iPhone bojkot” nije baš tako uspješan kao što se čini

      • Znakovi oporavka kineskog gospodarstva i optimizam glede win-win završetka trgovinskih pregovora su od kraja ožujka stvarno prisutni na svim poljima.

        I ovo što gore pričam se upravo preokreće, jer u ožujku im pad smartphone tržišta Y/Y sveden na svega 4 % (nakon rekordno loše veljače) i to primarno Apple zaokretom u najveći Y/Y rast u zadnjih 15 mjeseci (prošao “bojkot”? :)), a installed base više manje kontinuirano u borbi s Huawei za prvo mjesto (zanemarive oscilacije u tim vremenima kad prodaje privremeno jako divergiraju kao pretprošli kvartal +25 % vs. – 20 %) – a zanimljivo, to uvijek tako (Apple i Huawei svaki 20-ak % aktivnih korisnika) a nikad ni slično po tekućoj prodaji (ispred Apple po količinskoj prodaji su uvijek Huawei, Oppo, Vivo a ponekad i Xiaomi).

        To je zato što kao i Varteks odijela Apple proizvodi puuuno duže traju! Zato nije loše što Services dio biznisa dobiva na značenju 🙂

        P.S. Fun fact – iPhone installed base share u USA je 55 % (a isto tako i u normalnim razvijenim državama, od Švicarske i UK, to onih tipa Švedska, Danska, izuzev Njemačke koja nije baš normalna, slično kao i Francuska), u Kini je 24 % (slično u pravim zemljama u razvoju, recimo Tajland), a u RH 13 % (kao zemlje trećeg svijeta, manje je samo u jadnim i siromašnim državama tipa BIH, Srbija).

        Ispada da po “inteligentnoj kupovnoj moći” (dakle ne možda nominalno, ali po purchasing power parity i još to usklađeno za pamet kupovati kvalitetno, trajno itd.) Kinezi skoro na pola puta do Amerikanca, a mi jadni iako “Europljani” tek na pola puta do Kineza…

        Možda Varteks nauči Hrvate (kao i ostale iz bivše države) tom konceptu koji još ne razumiju – da se isplati kupovati kvalitetno i trajno!

  6. Veseli me svaki post i komentar na eclectici. Jer i naizgled suprotna misljenja na ovoj stranici ustvari su paralelni svemir rasprave koju mozemo dozivjeti u hrvatskim medijima, pa cak i u najblizoj okolini.
    Nazalost, nemam znanja i sposobnosti izražavanja misli na jednostavan nacin kao g.Bakić.
    Tako da molim Tebe Lynx poticaj za raspravu o malim dionicarima firmi Agrokora.
    Zašto smo tako tihi?
    Nemogu se pomiriti sa komentarom g.Tedeschija da smo sami krivi sto nismo pazili.
    Ako uz 17.000 opljackanih malih dionicara agrokorovih firmi dodamo i sve članove obaveznih mirovinskih fondova mozda imamo kriticnu masu za pritisak na promjene.

    • Budite sigurni da u 17000 tisuća malih dioničara ima puno upecanih odvjetnika ,tako da očekujmo uskoro akciju,nije Grgić jedini😀

      • Trazio sam savjet odvjetnika koji je sudjelovao u procesu nagodbe. Koliko sam shvatio, trebao bih tuziti sve sudionike nagodbe, mislim da ih ima neki 4000. Možda niti striček Grgić nije toliko jak za takvu tuzbu.

    • Ta priča je formalno-pravno završena i mislim da nema smisla više puno razmišljati o tome iz pozicije malog dioničara koji nema resurse povlačiti neke eventualne dodatne sudske tužbe. Onaj prvi link sam i linkao u tom smilsu: da to gledamo kao kraj i možemo dalje, nove i sretnije stvari!

      To jedino neki malo veći mogu još nešto pokušavati ako imaju resurse za “tražiti pravdu” (što mislim da neki i rade i mogli bi državi malo zakomplicirati).

      Kao i uvijek u životu, nama je tu sad najpametnije fokusirati se na pozitivno, na nove dobre stvari, ostavivši negativno što nam se dogodilo u prošlosti iza sebe. Ali možemo naučiti neke stvari, steći neku vještinu boljeg prepoznavanja u budućnosti sličnih rizika…

      Uvijek je puno bolje biti žrvta nepravde nego onaj koji je nepravdu prouzrokovao. Mi sad možemo to zaboraviti i fokusirati se na nove lijepe stvari. Oni pak neće moći, njih će mučiti savijest, i Karma odnoso bogovi (pa i ovaj “milostivi kršćanski Bog”) djeluju na poprilično primitivno-fizikalni način, zakonom akcije i reakcije, tako da u njihovoj koži ne bismo htjeli biti. Naša pozicija je beskrajno puno bolja.

      To mnogi kršćani možda ne shvaćaju, nije ni taj kršćanski Bog onaj koji krivcima treba nešto oprostiti, to smo mi ljudi! Mi koji smo oštećeni trebamo im oprostiti za tu nepravdu u smislu da mi kao empatične osobe svjesni što su učinili, kakvim osobnim slabostima uzrokovano to njihovo negativno ponašanje, nisu sad za ništa drugo nego žaliti ih, jer oni su ti koji su sada u teškoj situaciji. Nama je neka nepravda bila učinjena ali nije nas ubila, mi idemo dalje, u pozitivno!

  7. A sve je to ok i dijelim mišljenje, ali mcly, kako je onom koji je pop… svoju zadnju ušteđevinu u jmnc ili ledu? Nije baš raspoložen za kršćansko praštanje. A po brzini i efikasnosti našeg pravisuda lako se može desiti da eventualno izgubljene tužbe (troškove) plaćaju nasljednici. Vratimo se na temeljni i gorko tužni postulat: ulažemo samo ono što smo spremni izgubiti ili nam ne treba za život. Žalosno za mnoge male obične ulagače, ali tako je kako je. Nikad nisam imao niti jednu dionicu iz AgroBorg grupacije.

    • Nenad , to sto se dogodilo malim dionicarima u Ahrokoru je strasno , a sto se tice ovih za koje kazes da su izgubili zadnju ustedevinu u jamnici ( jedna dionica 170000 kuna i ledu 11000 kuna ) trebali su financijskog savjetnika ili malo nacitanosti 🙂 , kako su diverzificirali tako su i prosli , mada ja mislim koji su izgubili na te dvije dionice za njih se ne bojim , osobno nisam ulagao u Agrokor jer nisam imao povjerenja u sve to a za ulagati u Jamnicu i Ledo trebalo je previse novca .

      • Nepismeni i neuki norveski mirovinski fond također je bio ulagač u Ledo, uz nas sitne špekulante i pohlepne pijane milijunaše.
        Nije mi jasno što Vas Ivice i Nenade pokreće na izrugivanje i nekonstruktivne komentare.
        Ništa mi nebi bilo lakse kada bi se dionicarima Viadukta podsmjehivao i optuzivao za lijenost i neozbiljnost kako nam g.Tedeschi zeli poruciti sa pozicije vecinskog vlasnika Altlantica koji se vecinom naplatio u nagodbi.
        Čestitam Lynks na pozitivnom pogledu i jednostavnom rješenju za pretrpiti gubitak.
        I sam cesto u neuspjehu ili nepravdi vidim klicu novog pocetka i svjetlije buducnosti.

      • Ivica, ali meni je uz agrokoruse i Djuro(brutalan) i Dalekovod(malo manji, ali i dalje brutalan) najveci gubitak do sada. Sto to govori o meni?
        Mozda da nisam dovoljno diverzificirao ili sam ulagao na temelju pisanja na ovom blogu, a ne citajuci izvjesca koja su (osim jamstava) na vecini todorusa bila puno bolja nego kod Djure i Dalekovoda koji su stalno ni vrit ni mimo.
        Pa i Nenad je 100% u gubitku na Vupiku i mozda Belju(nisam siguran), kao i trenutno u velikom gubitku na Djuri i Dalekovodu, kao i svi mi ostali. Ulaganje je, kako je to the Ante slikovito opisao, riskantan poslovni poduhvat, a ja bih dodao da je u Hrvatskoj jos puno riskantniji nego na nekom uredjenom trzistu, jer mala politicka elita odlucuje o vecini stvari, dok za veliku vecinu odluka nemaju ni znanje i kapacitet za njihovo donosenje. Slazem se sa Lynxom da treba oprostiti svima za sve, ali ne treba zaboraviti kolika je nepravda napravljena u Hrvatskoj prema malim dionicarima i slobodno sada mogu reci da su time unistili burzu i slobodno trziste i iskreno zalim sto sam ikad ovdje ulagao i izgubio veliki dio ustedjevine.

        • Pisanja na ovom blogu su mi donijela neke brutalne gubitke i par brutalnijih dobitaka tako da sam ukupno vrlo dobar. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da je i autor bloga izgubio vjeru u naše tržište kapitala. Bez obzira na gašenje vatre umanjivanjem sistemske važnosti i utjecaja Agrokora pokazalo se da je otkrio svu jad ZSE, ali i malo otrijeznio moje vjerovanje da ima nade za ulaganje ovdje. Osobno sam srezao hrvatski portfelj za 70% i prebacio van u ETF. Do sada u godinu i pol povrat puno veći nego u našoj bari uz manji rizik ( koji i tamo naravno postoji).

        • Perice , slazem se ja sa tobom u potpunosti , pa sto mislis da ja nisam izgubio u DD ili da mi je lijepo bilo gledati pad DD i Valamara ili Podravke i nekih drugih dionica , pa ono sto sam napisao uopce nije shvaceno na pravi nacin ja sam samo komentirao da je strasno glupo staviti cijelunzivotnu ustedevinu u jamnicu i ledo , Sto tice DD cijena je nerealna pa i druge dionice sa odlicnim izvjestajima i dividendama stagniraju u trziste nema povjerenja , a naravno da mi je zao svih koji su u agrokoru izgubili sve ,agrokor je rak rana i ulje na vatru ionako nestabilne ZB , Jos me vise zabrinjava sto se ne usudujem kupiti DD niti po tih mizernih devet kuna pa ni neke druge dionice iako smatram da imaju perspektivu samo ako ima dobre volje .

  8. Konstruktivno ili ne svatko odlučuje što će i gdje ulagati. Istina je sada da je formalno pravno zaista game over. Niste razumijeli da ja zapravo žalim i suosjećam sa malim ulagačima, obicnim ljudima. Institucionalni ulagači i veliki mirovinci imaju računicu i moćni su, pa diverzifikacijom ublažavaju ovakve tektonske pomake. Ako imate volje i vremena, uputite se u pravnu bitku. Sretno☺

  9. Može li mi netko pojasniti, ako se daje jamstvo za kredit da li vlasnik recimo 51% dionica (Ledo d.d.) ima pravo dobiti jamstvo za svoj dio vlasništva ili za vlasništvo cjelokupne kompanije bez odluke /Skupština dioničara/ odnosno pristanka ostalih vlasnika 49% dionica), te aktiviranjem jamstva banka postaje vlasnik 100% ili bi trebala imati 51% vlasništva?

  10. A znate li vi da je oko 110 britanskih financijskih tvrtki i inovativnih tehnoloških kompanija podnijelo zahtjev za dobivanje dozvole za poslovanje u Litvi, novom europskom financijsko-tehnološkom središtu, kako bi osigurale pristup Europskoj uniji nakon Brexita???

    Što radi Hrvatska i naša vlada po ovom pitanju? Ustvari, zanima me što rade naši poduzetnici po ovom pitanju ili samo prosipaju priče kako triba ovo i kako triba ono?

    • Litva je lijepa zemlja! I oduvijek tako drugačija od Hrvatske. Mi se recimo čak ponosimo time što smo među prvim pokrštenim narodima, dok su oni ponosni na svoju slobodu, individualnost, činjenicu da su zadnji u Europi podlegli kršćanstvu.

      Tko nije bio predlažem turistički posjet toj zemlji. Meni najdraža od tri države u toj regiji. Npr. Latvija mi se baš i ne sviđa jer je nekako previše sovjetsko-ruski feeling, ali Litva je super. I nekad je bila baš moćna država. Vytautas the Great je bio cool skoro koliko i Alexander the Great.

      Oni su prava kapitalistička zemlja koja je nakon osamostaljenja rasla neusporedivo brže nego Hrvatska, puno bolje stoji na doing business i sličnim listama, ali nažalost pati od depopulacije kao i mi… to je jedina sličnost.

      Međutim, što ti ovo znači “što rade poduzetnici”? Hoćeš im reći da bi trebali odseliti u Litvu, Češku i druge napredne zemlje Europe? Pa ima vremena, polako, odselit će oni ako ovako nastavi, ali ima ih par koji još pokušavaju i ovdje nešto napraviti, od ovog Atlantica prave multinacionalne nam kompanije koja se iz Hrvatske proširila u cijelu regiju i dalje, i drugih slično globalno pristunih (AD Plastik itd.), prvog nam unicorna iz Vodnjana, a možda i Varteks revitaliziramo i jednako proširimo u regiju i svijet… A onda samo središte kompanije se lako preregistirira u Češku, Litvu ili gdje već bude potrebno, ovisno o odlukama naših političara.

  11. “Uslijed materijaliziranog institucionalnog sistemskog rizika hrvatskog gospodarstva, …” 😀
    http://www.zse.hr/UserDocsImages/financ/SAPN-fin2018-1Y-REV-N-HR.pdf

    Da, materijalizirali su ti neki rizici Hrvatske kao države nevladavine prava ali ovdje efektivno tek na način da se tobože-likvidna imovina pretvorila u nelikvidnu, ali ne nužno baš manje vrijednosti… Mislim, 0,6 % udjela u toj novoj kompaniji, koliko bi vrijedilo onako od oka? Ja bih rekao otprilike kao cijela Saponijina tržišna kapitalizacija 😀 Zanimljivo. Dobavljači su stvarno tu najbolje prošli.

  12. Tko želi ovih dana se Saponija može kupiti u većim količinama po bagatelnim cijenama. Netko od većih prilično krati poziciju, čak bih rekao naprasno izlazi. Ako većinski barem malo krene u smjeru ka dioničarima ovo mi se čini jedna od najboljih prilika na ZSE.

    • Pa, samo u gore linkanom izvješću, a slično i prije:

      “Saponia će, ne samo zadovoljavati potrebe svojih klijenata iznad njihovih očekivanja, već i osigurati prosperitet svojih zaposlenika, dioničara i okruženja u kojem djeluje.”

      “Primarni cilj Društva u upravljanju kapitalom, kroz optimiranje stanja između dužničkog i vlasničkog kapitala, je osiguranje zdravih kapitalnih pokazatelja u svrhu podrške svim poslovnim aktivnostima te maksimiziranja vrijednosti svih dioničara.”

      “Cilj korporativnog upravljanja je stvaranje dugoročne ekonomske vrijednosti za svoje dioničare.”

      “Dioničare se redovito i transparentno obavještava o poslovnim događajima na internetskim stranicama tvrtke kao i kroz objave u drugim medijima. Na taj se način omogućuje dioničarima uvid u aktivnosti Društva i nastoji osigurati njihova sigurnost i povjerenje u budućnost tvrtke.”

      Disclaimer: imam SAPN-R-A.

    • Zašto mislite da je to dobra prilika? Ovdje postoji velika
      opasnost od istiskivanja od strane većinskog Mepasa.
      Već je dovoljan delist, kao kod Peveca, da većina malih
      rasproda pošto poto.

      • Meni se čini da je vrlo mala likvidnost veliki problem, jer taj dodatni rizik je teško točno ukalkulirati. Destimuliraju me ulaganja u kompanije koje ne isplaćuju dividendu, jer mi se čini da su sasvim drugačije posložene. Prije bih kupio sa ZSE Vodećeg tržišta koje se ipak oporavlja. AD Plastik i Valamar dobro rade i to očekujem ubuduće. Cijena im se lagano oporavlja, investitori kupuju te dionice. Država bi morala uprosječiti namete na plaće i turizam sa Mediteranom, jer sve drugo uopće nije pametno. Valamar dobro koristi relativno jeftine izvore financiranja i ima dobro posložene financije. Dividenda AD Plastika je odlična oko 6% prinosa. Da je barem 100 takvih kompanija u Hrvatskoj.

        • AD Plastik i Valamar su odlične firme, odlične dionice, i često se zadnjih godina mogu kupiti po dobrim do odličnim cijenam, kako koja, kako kad.

          Kad se sve zbroji (ono postoji još par blue chipova, tipa HT itd.) stvarno se i na našoj jadnoj ZSE može naći dovoljan broj različitih dionica za složiti razne razumne portfelje (naravno od minimalno 5-7 dionica), pa čak i za nešto veće investitore kojima treba pristojna razina free-floata i likvidnosti.

      • A zašto ne bi bila obizrom na ovo što navodiš? 😀

        Sve se to uzima u obzir. Sve ima neku cijenu po kojoj je atraktivno jer ništa na svijetu nije 100 % sigurno. Za ništa ne možeš sa 100 %-tnom vjerojatnošću tvrditi da će baš točno sutra bankrotirati uz otpis baš cijele dioničke glavnice (ili biti ukradeno u 100 %-tnom iznosu nekom spletkom nepravne države) pa stoga sve ima bar neku vrijednost danas i onda gledaš cijenu po kojoj to možeš kupiti.

        Delist tematika me ne zanima (ma nek zatvore i cijelu burzu na 10 godina). Istiskivanje ne bih htio, ali niti ga smatram baš vjerojatnim ovdje niti mislim da mora nužno biti tako devastirajuće cijene kako impliciraš (pa sve skupa vrijedno rizika).

        U tom kontekstu je rizičnija LURA, a meni je jedna od omiljenih dionica 😀 Mene uvijek najviše brine/veseli samo poslovanje firme (i cijena po kojoj bih to stekao). Ove druge stvari su mi manji problem. Treba ih nekako razumno kvantificirati (pa postoji cijena po kojoj prihvaćaš te rizike) i koristiti diverzifikaciju za kontrolu tog rizka na portfeljnoj razini.

      • Kod Peveca je isto bila, i još je vrlo podcijenjna dionica, a mali dioničari su dobro prošli, ako je neki prosjek ulaska bio i oko visokih 180 kn, nedavni otkup dionica je bio za 387kn(to je i dalje malo), što je preko 100%, a još je bila i dividenda oko 30ak %

  13. https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/grabar-kitarovic-primila-predstavnike-hoda-za-zivot-razgovarali-smo-o-organizaciji-vazno-nam-je-da-bude-upucena-ne-znamo-koji-je-njezin-stav/8914850/

    Zar su očekivali da se predsjednica izjasni,predsjednica vazda igra na opciju “jare i pare”

    Evo malo ovdje o tome;

    https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/mate-mijic-o-grabar-kitarovic-abortus/

    To vam je kao truli hrvatsko-balkanski mit o pomirbi unuka i djece ustaša i komunista koja se nikada nisu međusobno ni tukla pa se nemaju zašto ni miriti pa na kraju se društvo pomirilo sa ideologijama ustaša i komunista.Totalno promašen projekat tkz. pomirbe?Tako bi predsjednica isto odigrala i na jare i na pare i kod stvari koje su nepomirljive?

  14. https://www.24sata.hr/kolumne/skoro-odmah-na-kolindu-s-par-udaraca-odredio-ton-kampanje-631120

    Škoro je odmah krenuo u ofanzivu i uvrijedio predsjednicu republike da mu se čini da svatko sa kolodvora u vinkovcima može biti dobar predsjednik ili predsjednica republike,drugim riječima kaže kada vidim tko je sada predsjednica shvatim da tako “dobar” može biti bilo tko sa kolodvora?
    Naravno htio se i pohvaliti da je on bio konzul kada je predsjednica bila tajnica.Biti će kampanja jako zanimljiva ako se škoro uključi a još milanović tu bi moglo biti svega u kampanji…
    Ovo sa kolodvorom i Vinkovcima je znak da su uvrede na račun predsjednice odmah krenule?

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.