Croatian Makers

(Samo) dvije godine od STEM revolucije

Prošlo je dvije godine od STEM revolucije, ujedno najveće CF kampanja u Hrvatskoj, kad se pokazala snaga civilnog društva, spremnosti ljudi da doniraju za prave ciljeve. Nadam se da su time i održavani temelji koji su omogućili i ovu akciju za Milu.

Nakon nevjerojatnog postizanja nekoliko višestrukih ciljeva zamolili smo ljude da prestanu donirati.

Iako je IRIM već tada bio velik (recimo, robotička liga s 360 škola), nakon STEM revolucije više ništa nije bilo isto, školstvo se počelo trajno i fundamentalno mijenjati. Naravno uz ogromnu podršku javnosti privukli smo pažnju i najnazadnijih aktera društva (lijevih i desnih ‘boljševika’ tj. onih koji u stvari nemaju ideologiju nego je koriste kao batinu za postizanje svojih prizemnih ciljeva).

Malo s proslave je ovdje:

STEM revolucije se podsjetite ovdje.

Neki naši projekti su ovdje prikazani najsažetije,  naravno veći pregled što radimo imate ovdje.

Sada s čitavim Rotary Distriktom pokrećemo uvođenje programiranja u 1.-4. razred OŠ, a pilot projekt u 3 slavonske županije upravo kreće! Tako će Hrtvaska nakon što je bila najzaostalija u EU u upotrebi digitalnog u nastavi biti prva koja ima integrirano programiranje i računale znanosti u 1.-6. razred OŠ.

Veliki projekt uz donaciju Googlea pretvaranjem 170 knjižnica u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i na Kosovu u digitalne razvojne centre se snažno odvija!

Iako govorimo o ogromnoj masovnosti, stvarni utjecaj na živote djece možete vidjeti recimo ovdje:

 

 

Kategorije:Croatian Makers

19 replies »

  1. Zanima me što će biti za 20-ak godina kad ta djeca budu gradila svoje STEM, poduzetničke i ostale (vezane?) karijere u RH i diljem svijeta! 🙂

    STEM prodire u sve pore društva, biznisa, pa tko zna koliki je dugoročni (butterfly?) efekt u budućnosti pojačnim STEM-om danas.

    Ne znam odakle je točno ovaj Perica, poznato nam prezime, ali evo sinoć je dogurao do VP pozicije u centru STEM industrije – https://www.apple.com/leadership/adrian-perica/

    Vojnik, špijun, GS čovjek, fizičar po obrazovanju. STEM obrazovanje daje podlogu i za ovaku karijeru, pa možda poneki “Perica”, baš iz Lijepe naše, dogura i do najviših pozicija Silicijske doline.

    Tko nauči logički misliti, usvoji znanstveni pristup, i ključno da to pomiješa s nekim drugim svojim znanjima, vještinima, osobinama, svakake zanimljive stvari su moguće, izvanredni uspjesi u raznim područjima, od znanstvenog laboratorija do “banke”.

    Taj Perica je zaslužan i za Beats deal, koji mene ne prestaje fascinirati. Investiranje je baš na granici znanosti i umjetnosti 🙂

    Oni su to bili preuzeli za cijenu koja je izgledala jako nisko (ono, duplo jefitnije nego bi čovjek na prvi pogled pomislio da bi imalo misla) i za čistog financijskog investitora, a glavni razlog preuizimanja uopće nije bio postojeći biznis nego nevjerojatno zanimljive sinergije koje su se planirale (i ostvarile! 🙂 ). I taj “postojeći biznis” i dalje raste unatoč tome što nije bila poanta u njemu, i čak on direktno dobiva sinergijske efekte iz smijera krovne kompanije (iako je bilo više poanta kako će on doprinijeti u njenom smijeru) tako da tu praktički nema kanibalizacije, samo sinergija. Npr. onima najzahtjevnijima kojima niti nove AirPods 2 nisu “dovoljno dobre” (a već duže od 2 godine supply jedva uspijeva zadovoljiti demand, prodaju se kao vruće kifle) evo “AirPods na steroidima” pod tim drugim akviziranim brendom – https://www.beatsbydre.com/earphones/powerbeats-pro

  2. Zanimljiv članak o financijskom aspektu jedne od S i T (a svemu tome pomaže i E, te je M fundamentalna praosnova): http://www.cureffi.org/2019/04/29/financial-modeling-in-rare-disease/

    Što više ljudi izobrazujmo u STEM područjima, što ih više bude moglo raditi na R&D novih lijekova, to će svijet biti ljepše mjesto.

    Zašto bismo neku bolest smatrali manje prioritetnom? To je imalo smisla nekad u vrijeme oskudnijeg kapitala. Kako svijet postaje sve bogatiji, kapitala za investiranje je sve više, nije tako oskudan (i suprotno od toga, da se ulaže u što god se nudi i po kojoj god se cijeni nudi, da redovito nastaju na mjestima kao Silicijska Dolina i Kina dot com varijacije na temu).

    Tu su dana/sutra jedini oskudni resurs ljudi.

    Da je dovoljno tih “STEM” ljudi, i pravo tržišno funkcioniranje (dakle da nema granice za cijenu lijeka, a kako je čovjeku njegovo zdravlje beskrajno vrijedno on je spreman to platiti bilo koliko, i što mu uz kvalitetno osiguranje i pogotovo kako su ljudi sve veće kupovne moći – ne bi trebao biti problem), farmaceutska industrija bi mogla i u bezbrojne “rijetke i neprioritetne” bolesti ulagati koliko i u one najveće i najprioritetnije (jer cijena bi to tržišno uvijek isfinancirala) što bi puno doprinijelo GDP-u svijeta a to naravno zato što bi mnoge ljude učinilo sretnima (jer svakom je njegova bolest najvažnija na svijetu i sreću mu donosi pobijediti ju, bez obzira što god netko drugi mislio o njenom “prioritetu”).

  3. Danas su svi mediji i sva čula žrtve opće prezasićenosti informacijama, koje bi navodno trebale pluralizirati i demokratizirati naš pogled na svijet. Uz to smo svakodnevno suočeni novom i novom tehnologijom, koja kao po definiciji služi pojednostavljanju i racionalizaciji našeg života. Rezultat je sasvim suprotan; od svega toga viška, ljudi zapravo sve manje i nekvalitetnije prate informacije, a tehnologija nas toliko opsesivno okupira, da nam preostaje sve manje i manje vremena za kvalitetnu konzumaciju života. Taj »jedan, navodno jednostavan, klik udaljenosti« zapravo stvara nepremostiv jaz za tu kvalitetu, jaz između želje i zadovoljstva. Što je »udaljenost klika« bliže, toliko je jaz kvalitetne percepcije širi. Ali unatoč svemu tome dobra glazba se za sada još uvijek snima, no istinsko pitanje je, koliko će biti kvalitetna njezina budućnost.

    • Da, to je problematika koja mene intelektualno, profesionalno, osobno, jako interesira.

      Tehnologiju vidim kao sredstvo koje može i treba upravo suprotno od tih često viđenih fenomena ovisnosti, nepravilne i štetne upotrebe (puno sjedenja, puno screen time – postoje tendencije da se ljudima pomogne glede toga na razne načine pa i ovako direktno kroz same uređaje – https://support.apple.com/en-us/HT208982), čovjeku obogaćivati život na pozitivan i nenametljiv način, baš svim ljudima (https://www.apple.com/accessibility/).

      Poanta je u tome da svi ljudi (od najranije do najstarije dobi, od intelektualno i fizički najrazvijenih, najjačih, do onih najslabijih s raznim i “posebnim” potrebama pomoći) tu na sličan način, ravnopravno, svi oni bez puno aktivnog truda oko baratanja tom tehnologijom (ona se sama upravlja, ona služi a ne obratno), maksimalno iskoriste tehnologiju ali bez puno “korištenja “, da ta tehnologija sama po sebi, u pozadini, pasivno (“kontekstualno” – od sitnica kao, https://www.apple.com/apple-pay/, uskoro i u Hrvatskoj), brine o našoj dobrobiti (na jednostavan način koji je i siguran istovremeno, u smislu “cyber” prijetnji, čuli ste i Buffetta neki dan kako mu je “cyber” zamijenio oružja za masovno uništenje kao glavnu prijetnju koju vidi), od pomoći oko općenito fižičke aktivnosti, rekreacije, sporta do doslovno zdravlja u užem smislu (https://www.apple.com/healthcare/apple-watch/, ECG od neki dan dostupno i u Hrvatskoj).

      Moja je briga da bi te stvari prvo mogle postat “još malo gore” prije nego postanu puno bolje, jer naime kad uskoro ove primitivne na ručni pogon uređaje (smartphone i slično što moraš aktivno gledati u, dislovno ići prstima nešto tapkati smisleno, mada je to jednostavno da i naši rođaci to mogu – https://www.instagram.com/p/Bwf080_Bfby) zamijene ti više “pasivno-kontekstualni” kao “nosiva računala” raznih vrsta (od tek sata danas, do i naočala sutra) biti ćemo još više zatrpani raznim informacijama koje nam preopterećuju senzore i udaljuju od nas nekog idealnog “meditativnog” stanja koje bi trebalo što više na dnevnoj bazi doživljavati.

      Ali optimističan sam da ćemo uspjeti s vremenom tehnologiju maksimalno efektno uposliti u brigu o dobrobiti svih ljudi (i to baš nekom idealnom kombinacijom “aktivno korištenih ekrana” i “nosivih uređaja”), od njihovog zdravlja na dalje, da će korisit daleko nadilaziti štetu/troškove.

      I na kraju krajeva nikad se neće baš sve skroz “samo napraviti” za nas, čovjek mora i zašto ne bi, neke stvari i aktivno uz svjesni napor radio pomoću tehnologije, i tada ostaje kao bitno da to radimo na taj jedan zdrav način uz maksimizirane korisit u odnosu na štetu, dakle pouzdanim i kvalitetnim tech uređajima koji će tome pridonijeti, koji će nam omogućiti da ono što želimo raditi napravimo maksimalno efektno, minimalne frustracije (i vremena), maksimalnog uživanja u procesu ako proces već mora postojati, da ne bismo imali puno “screen time”, da bi postigli minimalno sjedenja.

      Moj tipičan prijedlog jednog tako univerzalnog a ipak močnijeg računala na kojemu se nešto i može konkretno odraditi, i koje je pristupačno svima od 2 do 102 godine, je iPad (uskoro, čut ćemo za mjesec dana, i još puno bolji u tom “produktivnost” smislu).

      • Accessibility je tu uvijek bila state-of-the-art, na neki način zajedno s privacy&security jedna od centralnih tema oko koje se gradi sustav, ne samo s vanjske (“brand”) strane nego duboko iznutra s tehnloške (ne samo iz “etičkih” pobuda vezano za tu manju grupu korisnika nego i zato što su fundamenti pristupačnosti osobama s posebnim potrebama povezani i s općim idealom lakoće korištenja i ugodnog iskustva za široke mase korisnika a što donosi $$$), što je i omogućilo da se s najnovijim verzijama koje izlaze u rujnu (na sve uređaje do bar 5 godina unazad) Voice Control ovako ispolira da radi ovako fluidno i diljem svih uređaja seamless (sve od iPhone/iPad, do Mac, Watch, TV…) – https://youtu.be/aqoXFCCTfm4

        I onaj developer productivity booster SwiftUI (https://developer.apple.com/xcode/swiftui/) nije tu samo radi toga kako bi aplikacije bile još kvalitetnije i istovremeno lakše/brže za napraviti nego kao jedan od osnovnih ciljeva imaju olakšati (“automatizirati”) podršku u third party aplikacijama za te razne accessibility značajke sustava (što inače nažalost zna pasti u drugi plan u mnogim projektima kad se nastoji ubrzati izlazak na tržište, smanjiti troškove, pa je to grupa korisnika na kojoj razni brandovi izaberu malo uštedjeti).

    • Čuvajte se prijevara. Već na prvi pogled to izgleda kao najobičnija glupost, i ustrojena kao tipična ponzi schema.

      I na normalnijim mjestima se može naletjeti na tome slične stvari (Herbalife i sl.), ali kad je nešto ovako skroz izvan reguliranog tržišta kapitala, napose u takvim državama kao Rusija, to nije nešto što bi normalan čovjek trebao gledati. Preopasno je. Nema potrebe za time. Imate dovoljno investicijskih prilika na normalnim i regularnim tržištima kapitala.

  4. Na prvi pogled izgleda kao ponzi schema.Međutim kad malo bolje proucite oo cemu se radi i kad vidite sto su sve napravili u zadnje 4 godine onda se dođe do zakljucka da nije prevara.Mozda se nece realizirati ono sto predviđaju ali ne moze se reci da je prevara.

    • Ne znam ja što su točno sve napravili i kako dokazuju da su napravili (ne možete vjerovati svemu što piše na internetu), ali meni to sve jako smrdi.

      Čak i ako stvarno masovno instaliraju te svoje proizvode (kao Herbalife što stvarno ima bezbroj konzumenata diljem svijeta) to ne znači da im poslovni model dugoročno ima smisla (pa možda niti da se treba smatrati “legalnim”), čak niti nužno da su profitabilni danas, ili da imaju jasno obrazloženje kada i koliko će biti profitabilni. A ponajmanje su mi jasna objašnjenja zašto ne funkcioniraju kao normalna firma ako su stvarno ozbiljni.

      Ja želim vidjeti financijska izvješća, revidirana od strane ozbiljne revizorske kuće, pa bih onda mogao reći nešto više o tome. Bez toga ja ne mogu znati što oni točno rade i koliko to uopće ima smisla.

      Niti od nas puno pametniji Warren Buffett ne investira u stvari koje ne razumije. Mislim da je to dosta primjenjiv savijet generalno.

      Ja ne bih tek tako investirao niti u normalne startupe, niti u 100 % klasične normlano regulirane IPO na tržištu kapitala, tako da mi ovako neka ideja ulaganja u nešto o čemu ne znam i ne mogu dovoljno znati jer nisu dovoljno transparentni ili nemaju osnovu za vjerovati im, i što funkcionira na pravno sumnjivim temeljima i poslovnim modelom možda sliči na ponzi schemu – zvuči mi stravično 🙂

  5. Zasto nesto apriori nazvati prevarom i ponzi shemom bez pokusaja dubljeg analiziranja i pokusaja razumijevanja o cemu se tocno radi.

    • A ja mislio da sam bio baš vrlo “obziran” kad sam rekao da mi tako tek “izgleda” 🙂 Jer rekao bih da na temelju onog što se vidi na njihovom webu to treba biti očigledno i iz aviona. Ali naravno, tko misli da je vrijedno njegovog vremena slobodno nek to “dublje analizira”. Ja samo pozivam na oprez.

  6. Zanimljiva je stvar da je Zimmer frei, koji je nekad bio na marginama ekonomske aktivnosti Hrvatske, gotovo pa predmet sprdnje, sada postao okosnica naše ekonomije.

  7. Kako okosnica ekonomije a brdo toga u sivo crnoj zoni…ma molim vas. Ne znam u kojoj regiji živite ali i o tome treba dublja analiza kao i sređivanje tržista privatnih iznajmljivača. Korekciju ponude i kvalitete, takoder odraditi, kao i ozbiljnju kategorizaciju. One plave tablice sa zvijezdicama, cesto puta smiješno sa obzirom na pravo stanje. LP

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.