8. Trijumf optimista: 116 godina investiranja

Ulažemo da sačuvamo i stvorimo financijsko bogatstvo za buduće generacije
Norveški ‘naftni’ mirovinski fond s imovinom od oko 750 milijardi eura

(Ako vam je ovo prvi članak iz serijala Osnove ulaganja, naprije pročitajte prethodne, počevši od Uvod, odnosno na desktopu u desnom stupcu.)

1. Jedna od najpoznatijih, najuvjerljivijih, i najnespornijih knjiga o invesitranju je Triumph of the Optimists: 101 Years of Global Investment Returns. Predlažem svakako pročitati (time ćete u startu znati / razumjeti više od 95% naših profesionalaca.)

2. Ono što je jako zanimljivo, vrlo ugledni autori ove knjige svake godine rade za Credit Suisse ažuriranje podataka, kao i komentar nekih tekućih stvari.  Zadnje ažuriranje možete naći ovdje, odnosno ako vam ne da pristup linku (jer ste iz Hrvatske) onda ovdje.

3. Fokusirajmo se ovdje na strateške, dugoročne podatke, koji upravo ‘udaraju’ na ono što financijski slabije pismeni najslabije razumiju. A to je dugoročna superiornost equityja, a to nije ni čudo, jer se radi o (početnicima) neintuitivnoj klasi, koju financijski slabije pismeni ljudi shvaćaju uglavnom kao instrument za špekulaciju ili ‘igru’ s viškom novca.

Pogledajmo neke fascinantne podatke, koji vam upravo i pokazuju zašto jedan od najkonzervativnijih fondova na svijetu (norveški nafti mirovinski fond koji spominjem gore) ulaže uglavnom u equity (dionice).

Razlog ovih podataka je taj da se svijet uglavnom stalno (uz ponekad trzaje unazad) i sve brže bogati, recimo vidite ovo jučer objavljeno istraživanje: Global prosperity is at its highest point in the past decade, a bogastvo svijeta se najviše gomila u produktivnoj realnoj imovini (stvarna imovina koja proizvodi prinos).

(i) Na razini svijeta. (Disperziranjem) ulaganjem u dionice biste imali 300 puta više nego prije 116 godina (početak 1900.), a ulaganjem u obveznice svega 8 puta, odnosno ulaganjem u dionice nezanemarivih skoro 40 puta više! Ovo, naravno, uzima u obzir i svjetske ratove! Uočite da se i obveznice smatraju (što i jesu!) rizičnom imovinom, pa je sve uspoređeno i s bezrizičnom, trezorskim zapisima.

triumph-world

Pri tome je tzv. premija na rizik državanja dionice oko 4,2%. Drugim riječima, ako držite dionice i time preuzimate veću ‘rizičnost’, bili ste nagrađeni s preko 4% godišnje. Kako je moguće dobiti tako veliku nagradu, ako je to rizično, zar ne bi trebalo biti manje? Naravno ne, jer se rizičnost mjeri volatilnošću kretanja cijena. Ako nešto raste jako brzo, ali malo ‘divljije’, u financijskom smislu se to naziva rizičnije od onoga što raste bijedno ali manje volatilno. Naravno, kao što brojke pokazuju, ta rizičnost je vrlo dvojbena definicija 🙂

 

(ii) Pogledajmo jednu skroz dobru zemlju, recimo Australiju. Skoro 2.000 PUTA više. Jedan dolar sada bi vrijedio skoro 2.000:

 

triumph-austr

 

(iii) Pogledajmo jednu osrednju, ali vrlo stabilnu zemlju, recimo Danska:

triumph-danska

 

(iv) Finska:

triumph-finska

 

(v) I sad jednu u kojoj se zbog svjetskih ratova gubilo skoro sve:

triumph-germany

Tko bi rekao, zar ne?

 

(vi) I još za kraj, Europa. Investiranjem u dionice imali biste 40 puta više nego kupnjom obveznica:

triumph-europa

 

4. Mislim da je glavna poruka ovih podataka investitorima / štedišama: uvažavajte realnos, a ne reagirajte na dnevne ili tjedne ili čak mjesečne, pa čak i godišnje promjene cijena svojih ulaganja.  Pazite se Mr. Marketa, ovako:

Mr. Market is an allegory created by investor Benjamin Graham. Graham asks the reader to imagine that he is one of the two owners of a business, along with a partner called Mr. Market. The partner frequently offers to sell his share of the business or to buy the reader’s share. This partner is what today would be called manic-depressive, with his estimate of the business’s value going from very pessimistic to wildly optimistic. The reader is always free to decline the partner’s offer, since he will soon come back with an entirely different offer.

5. Vidite li sada koliko je paradoksalno teško, debelo, se kladiti na dražavne obzvenice RH, a istovremeno prakitčki potpuno zanemariti produktivnu imovinu koja upravo omogućava da te obveznice ne propadnu, u našem slučaju equity turističkih društava. E sad naravno, pitanje je zašto su gorespomenuti norvežani tako ‘glupi’, pa u svom mega-fondu (i jednom od najcjenjenijih u svijetu) imaju 60% dionica. Vjerojatno zato jer su pročitali elementarnu literaturu poput ove. I zato vam kažem da ako pročitate i vi, znat ćete više od 95% naših profesionalaca.

Napomena: Imam razne investicije, uključivo dionice i ovo nije nikakva preporuka za ulaganje, ne-ulaganje, špekuliranje ili ne-špekuliranje.

(03.11.2016.)