Ulagačke osnove: Uvod

Prvi dio serije o osnovama ulaganja.

+ + +

1.1. Investiranje, uključivo ‘štednja’, se bavi odnosom prinosa i rizičnosti u kontekstu cjelovitog upravljanja portfeljem, tj. ukupnom imovinom.  I štednja u bankama je u određenoj mjeri rizična u smislu kreditnog rizika, ali još više zbog obezvrijeđivanja inflacijom. Primjerice, kompenzira li vas trenutno kamata samo za inflaciju uvećanu za realnu cijenu novca?

U ovim tekstovima želim pokazati ‘običnim ljudima’, svakome, kako štednja, odnosno investiranje nije toliko komplicirana disciplina koliko se mnogima čini. Primjerice, kako je ulaganje u kapital dioničkih društava upravo suprotno onome što se u našoj mentalno i znanjem devastiranoj ekonomskoj stvarnosti smatra da je.

1.2. Tekstovi nemaju veze s kolegijima Upravljanje financijskom imovinom i Investiranje i upavljanje financijskom imovinom koje sam držao na PMF dodiplomskom i poslijediplomskom aktuarskom studiju. Ovo su uvodni tekstovi (a nema ni računanja).

1.3. Financijska pismenost jako je bitna za ‘običnog čovjeka’ i spada u opću kulturu. Upravljanje imovinom (investicijama) je iznimno bitno za sve, a pogotovo u doba ekonomske krize.

Načelno, kvalitetno upravljanje imovinom otklanja neka ograničenja u našim životima, a omogućava veću slobodu. Krasan argument za to su posljedice stambenih kredita u CHF. Većinaje takvih kredita je uzeto zbog nedostatka elementarne financijske pismenosti (jedan dio svjesno zbog čiste špekulacije). Naime, na razini cjelovitih osobnih portfelja uzimaoci kredita su ušli u iznimno rizičnu tzv. makro strategiju, čak i iznad razine najrizičnijih hedge fondova:
short CHF
long nekretnine u Zagrebu (ughhh) u EUR
– sve to s polugom često od nekoliko puta (ako je vaša ukupna imovina – štednja itd. oko 30.000 eura, a uzimate kredit od 150.000, poluga je 5 puta!)
– bez osiguranja rizika (nikakav hedge)
– štoviše, sa samovoljnom suprotnom stranom (banka) koji ima niz proizvoljnih ‘put opcija’ na visinu kamate
– i najgore, sve to kao ‘društvo s potpunom odgovornošću’, a ne ‘društvo s ograničenom odgovornošću’ (tj. gubici su u praksi neograničeni).

Uočite: ako se druga strana (banka) ponaša racionalno, tada su rizici samoosnažujući: ako tečaj CHF naraste, jasno je da je korisniku znatno teže plaćati ratu (jer se ionako bio jako rastegao), pa stoga postaje rizičniji. A rizičniji klijenti trebaju plaćati veće kamate. S druge strane, nekako se ne čini da bi banka smanjila kamatu u slučaju pada CHF ili uopće iz tko zna kojih razloga.

A sve to za što? Kako bi se moglo kupiti par kvadrata više u dubioznoj investicijskoj klasi – preuzimajući rizik koji te može financijski ruinirati (ili lišiti mnogih drugih sloboda, recimo kvalietetnog školovanja djece).

Svatko s elementarnom financijskom pismenošću promislio bi više puta prije nego bi uletio u ovo. A većina korisnika je zapravo mislila da ima profitabilnu i malo rizičnu strategiju.

Ovime su se mnogi odrekli mnogih svojih sloboda (nažalost). No, daleko više je onih koji su imali izniman oportunitetni trošak u drugim aspektima upravljanja svojom imovinom, ako je bila neoptimalna, a da ni ne znaju. Možda su već mogli imati npr. portfelj ulaganja posvećen školovanju djece, kupnji nekretnine na Jadranu (za starost) ili slično.

1.4. Ulaganje u kapital dioničkih društava za pojedinca ne bi trebalo biti špekuliranje, vješto trgovanje ili nešto slično, nego disperziranje štednje u možda i najvažniju investicijsku klasu – iako Hrvati obično naivno, odnosno ‘primitivno’ misle da su najvažnije štednja u banci i nekretnine – što može smanjiti rizičnost ukupne štednje uz istovremeno povećanje prinosa. Ulaganjem u kapital dioničkih društava (dionice) znači sudjelovanje u rastu bogatstva svijeta koje ubrzano raste (koliko god situacija u Hrvatskoj bila tmurna).

1.5. Smatram da je pravi trenutak za ovakve tekstove jer vjerujem da povijesna prilika za ulaganje u jedan dio hrvatskih dionica još traje, a s druge strane, također vjerujem da bi u slučaju 2-3 pozitivna događaja na Zagrebačkoj burzi (1-2 privatizacije, 1-2 preuzimanja) opet moglo doći do puhanja balona, kad bi oni koji ne znaju puno mogli opet biti opečeni. Za njih je dobro da se počnu informirati o načelima ulaganja.

1.6. Tekstovi nemaju ambiciju potpunosti ni preciznosti, a korisni će vjerojatno ponajprije biti onima koji se prvi puta susreću s temom, ali i njima tek kao poticaj na daljnje proučavanje (apsurdno je koliko je danas znanja dostupno, a ljudi ga ne koriste).

Tako će i organizacija teksta biti vrlo neformalna, za početak ‘naopaka’, dakle kreće od onoga što je u udžbenicima zadnje (upravljanje imovinom). Ambicija mi je otprilike kao da objašnjavam osnove prijatelju koji vrlo malo zna, ili zna pogrešno (a najteže je ispraviti krivo izraslo drvo), tokom jedne ili dvije večere.

1.7. Većina vozača načelno zna kako funkcionira automobil, ili njegov motor, ali ga nema potrebu pomnije proučavati. Neće ga morati sam proizvesti, tj. u potpunosti razumjeti. Doći će u dućan i razmijeniti svoje novce za proizvod koji su ‘tamo neki Nijemci’ proizveli: kako točno – nema veze.

Postoji i velik korpus znanja bez kojega današnji svijet ne bi funkcionirao, a koji većini nas ne samo da je nepoznat, nego i teorijski nerazumljiv. Da bilo tko od nas odluči zaista razumjeti sve o proizvodnji motora, uspjela bi to u godinu-dvije. Ali, većina nas ne može razumjeti niti jezik kojim je velik dio krucijalnog znanje izraženo, primjerice teorija relativnosti ili kvantna teorija. No, ljudi često kažu da ‘znaju za nešto’ kad su u stvari samo čuli za to i u biti nemaju nikakvu sliku oko stvarnog značenja te stvari (iako u glavi imaju neko mapiranje simbola s nazivima koncepata, za koje misle da predstavljaju znanje).

Svejedno, bez poznavanja naprednih teorija, svatko može bez problema koristiti smartphone – ‘netko’ se pobrinuo da sve funkcionira kako treba. Uočite da skoro nitko nema blagog pojma kako bi točno smartphone funkcionirao, hardverski, softverski i kao dio složenog sustava (do temeljne razine).

Vezano uz to, jeste li ikad pomislili koliko je stvarno komplicirano napraviti Mercedes klase S (da sve u njemu bude baš kako je) ili Galaxy S III? Nevjerojatno! Naravno, i jedan primjerak jednog od toga je daleko kompliciranije i teže, u pravom smislu ‘neusporedivo’, nego napraviti egipatske piramide, a proizvodimo ih u neograničenim količinama. A bez angažmana desetina tisuća robova koji se izrabljuju do smrti u neljudskim uvjetima, a uz savršenu koordinaciju bez ikakvog plana. Jedino što u biti postoji je sustav tržišno određenih cijena s obzirom na koji svi sudionici procesa dobrovoljno ulaze u razmjenu (kapitalna i tehnološka osnova je uglavnom akumulirano funkcioniranje tržišne ekonomije).

1.8. ALI, kod osobnih financija (upravljanja imovinom) je potpuno drugačije, naime:

A. Da bi se samostalno kvalitetno upravljalo svojom imovinom i otklonilo moguće iznimno negativne posljedice na ostale dimenzije svog života, mora se dobro samo načelno razumjeti o čemu se tu radi.

B. Ali nitko se za vas neće pobrinuti da imate ‘pravo rješenje’ (nema ‘Nijemca’ ili ‘Amerikanaca’ koji će isporučiti točno ono što se očekuje).

C. Štoviše, intuitivna, naivna, rješenja često su vrlo pogrešna!

Pri čemu je

D. ‘Ne znam i ne znam da ne znam‘ u većem dijelu ove discipline vrlo, vrlo opasno. Imati znanje / razumijevanje od 95% tražene teme uz ‘ne znam da ne znam’ preostalih 5% je ponekad više nego dovoljno – zamislite da ste 95% dobar glumac kao Al Pacino! Ali dugdje je vrlo pogubno, puno opasnije nego da ne znate ništa. Primjerice, zamislite malo kako je moguće da se većina profesionalnih fund managera u Hrvatskoj u zadnje tri godine krcalo (ili nije prodavalo, što je uglavnom ekvivalentna odluka) dionicama HT-a, a nije kupovala, primjerice, dionice KORF (očita priča). Razmislite i o tome tko su ti profesionalci, ali i običan puk koji su ponosno kupovali dionice poput INGR po preko 50.000 kuna, IGH po 12.000, TNPL po 6700, dionice HDEL, VDKT, DLKV po nevjerojatnim cijenama …

Mnogi od njih će reći ‘pa kupovali su svi, pa sam i ja’, ili ‘netko mi je savjetovao, pa sam poslušao’, ali to potpada pod isto ‘ne znam i ne znam da ne znam’.

A zajedno s ovime treba znati i

E. Za znanja iz ovog područja vrijedi Paretovo pravilo. Primjerice, s 20% mogućeg znanja možete imati 80% učinka. Samo je ovdje jako bitno da ste svijesni (znate) što ne znate! U biti, smatram da su u ovom slučaju omjeri drugačiji. S 5% ‘mogućeg’ znanja (ako isključimo zaista krajnje specijalističke i duboke stvari), možete postići 95% učinka (onoga koji zna sve).

Ovo je jako dobra vijest, jer kao što vidite, smatram da svatko s malo novog znanja (ako nema skoro ništa) može značajno unaprijediti svoje investicijsku, tj. štednu izvedbu.

MEĐUTIM, jako je bitno uvijek znati što se ne zna. A nažalost u svijetu financija (osobnih, ali još više profesionalnih) prevladava upravo taj problem.

Počnite od dna, onih koji zaista malo znaju, po buci i volumenu trgovanja danas dominantni ‘trejderi’ i pogledajte njihova piskaranja po ‘investicijskim’ forumima. U našoj mentalno i sadržajno devastiranoj investicijskoj okolini su pak ti ‘investicijski’ forumi’ mnogim neiskusnima prvi izvor ‘informacija’ i ‘znanja’ o dionicama (jer nema drugih sadržaja), pa kad vide te ‘sadržaje’ s užasom okrenu glavu:’Ako je to – to, onda ulaganje nije za mene.’

Iznad toga je u hijerarhiji (ne)prisutnost ulagačkih tema, odnosno kvaliteta njihove prezentacije u medijima.

Mnogi iz obje ove grupe se i dalje razmeću po ‘ulagačkim’ forumima ili rade u medijima. Vjerovali ili ne, čovjek koji je objavio i potpisao ovaj članak 2007. ‘Ingra i Varteks podcijenjeni‘ (Ingra u tom trenutku 56.000 kuna) danas uređuje poslovne novine u Hrvatskoj!? ‘Vjerovali ili ne’, autor je ujedno u to vrijeme bio i zamjenik glavne urednice, pa je vjerojatno bio i odgovoran za sadržaj, naime što se i kako piše i naslovljuje, a i objavljivao ovakve tekstove (vjerojatno imajući na umu i samog sebe): “Treba stoga imati strpljenja i imati saznanja o kredibilitetu autora … Iskusni ulagači znaju čijim tekstovima mogu i smiju vjerovati, a koji autori nastoje utjecati na kretanje cijena na tržištu. Međutim, ne treba vijesti prikupljati panično nego ležerno” (podebljanje moje) – ovdje.

Ako barem donekle pratite investicijske prilike u Hrvatskoj, jeste li se zapitali kako ni jedan medij nije izvjestio o ‘slonu u sobi’, a to je da je našoj najvećoj dionici, HT-R-A cijena ove godine cijena značajno pala (uključivo i dividendu) iako je jedan hrvatski mirovinski fond samo ove godine kupio tih dionica za preko 150 miliona kuna, a i dalje vrlo aktivno kupuje? Čitajući ovaj blog mogli ste, vjerujem, pretpostaviti što se s dionicom može dogoditi, a o tome nije pisao ni jedan ‘forum’ ili medij? (Ovdje)

Koju sliku, i sigurnost u nju, onda može stvoriti ‘običan’ čovjek, koji razmišlja o zaštiti i rastu svoje imovine, ako krene od očitog mjesta gdje može o takvim prilikama početi razmatrati?

U hijerarhiji je iznad toga profesionalni tzv. ‘research’, koji bi se također u Hrvatskoj mogao znatno unaprijediti. Primjerice ni jedna, ili skoro ni jedna investicijska kuća u Hrvatskoj nije godinu-dvije pokrivala upravo dionice iz Crobexa koje su svojom, s razlogom, pozitivnom izvedbom dominirale. Nisu ih prepoznali, odnosno valjda su se ‘dionice morale dokazati’. A opet, ni jedan profesionalni ‘research’ nije uočio (odnosno publicirao) gornji argument oko dionice HT (fundamentalne okolnosti oko tvrtke + mega kupac koji to ne može trajno biti = izrazita slabost dionice).

Ali čak i ovo je dobra vijest jer

F. Upravo dominacija ovako diletantskog pristupa otvara jako puno prostora racionalnim ulagačima i daje im veliku ulagačku prednost koja nije moguća na razvijenim tržištima (ne zaboravimo, radi se ne o apsolutnoj kvaliteti hrvatskih tvrtki nego kvaliteti relativno s obzirom na cijenu dionica).

1.9. Teme o kojima bih nešto napisao su:
– Rizik i prinos
– Investicijski ciljevi i upravljanje portfeljem (ukupnih investicija, uključivo štednju, nekretnine, dionice i ostalo)
– Alokacija u investicijske klase
– Efikasnost tržišta, aktivno i pasivno upravljanje
– Osnovni elementi vrednovanja dionica
– Troškovi ulaganja i mjerenje troškovne efikasnosti
– Kako tehnički ulagati (pristup do instrumenata u zemlji i inozemstvu, njihovo čuvanje i nadgledanje, kako odabrati investicijske fondove, izvori informacija)
– Bihevioralistički problemi (tipične zablude kod ulaganja)

Drugi dio: Rizik i prinos (1)

Napomena: Ovaj tekst se ni na koji način ne može shvatiti kao osobni ili konkretni savjet za ulaganja. Svatko treba samostalno, ili uz pomoć osoba ili institucija od povjerenja odlučiti o svojim ulaganjima. U tom smislu, ovaj tekst je samo motivacija za daljnje naprednije i konkretnije proučavanje investicijskih okolnosti s obzirom na potrebe svakog pojedinog ulagača.

14 replies »

  1. Postovani gospodine Bakicu,

    Uskoro zavrsavam faks i pocinjem raditi te shvacam da sam financijski u potpunsti nepismena i stednja mi je pomalo stran pojam. Vecinu savjeta koje nalazim na Internetu je fokusirana na americko trziste i njihove navike koje se, dojma sam, dosta razlikuju od europskih. Bilo bi super kada biste napisali savjete za raspolaganje novcem za mlade ljude koji tek pocinju raspolagati vlastitim sredstvima. Do tada, zelim Vam postaviti par konkretnih pitanja:

    Na samom pocetku karijere i dok nema obaveza (obitelj), je li stednja od 10% od place premalo?
    Sto velite o stednji alociranoj na sljedeci nacin za razlicite potrebe – fond za nenadne situacije (zdravlje, kvarovi u kuci i slicno), kratkorocno (putovanja, novi gadgeti i slicni hobiji), ‘time off’ fond (gubitak posla ili uzimanje neplacene slobodne godine) te dugorocna stednja. Naime, fondovi za nenadne situacije (cca 2-3 tisuce eura) te ‘time off’ (u iznosu za troskove zivota tokom 6-12 mjeseci) bi bili fiksni, a kratkorocni bi se radio na 12-18 mjeseci ovisno o sljedecoj zivotnoj zelji. E sada sto mene zanima je da odlucim svaki mjesec od place izdvojiti n eura za stednju, na koji nacin bi Vi alocirali tih n novaca u te ‘fondove’? Je li bolje napuniti fondove za krizne situacije i time off pa onda dugorocno stediti ili paralaleno mic po mic?
    S kojom cifrom bi se trebala minimalno napuniti dugorocna stednja pa krenuti u investicije koje ovdje navodite? Naime kako ja to zamisljam je da imam ustedeno npr. 10k eura i onda ih investiram u nesto. Ili investicija ide odmah otpocetka (cini mi se nelogicno)?
    Ako jednog dana zelim otvoriti svoj biznis, je li se to zasebno stedi, uzimaju poticaji krediti ili nesto trece? Dojma sam da bi se dugorocna stednja ne bi tu smjela dirati niti pod razno.
    Trenutno zavrsavam faks i pocinjem raditi u inozemstvu (LUX) no dugorocni plan je povratak u HR, a rad u LUX je privremeno, ovisno gdje posao odnese. Je li bolje sparati u drzavi u kojoj se radi ili u baznoj drzavi (u mom slucaju HR ili jednog dana ako dobijem drugo drzavljanstvo onda u toj drzavi)?
    Imate li preporuke za literaturu za mlade ljude u mojoj situaciji koja je prvenstveno namijenjena za europsko trziste jer, kao sto rekoh, dojma sam da su eu i americke prilike znatno drukcije.

    Unaprijed Vam se zahvaljujem te se ispricavam ako su pitanja bedasta no voljela bih nauciti sto je vise moguce.

    Lijepi pozdrav,
    L

    • ‘Isplati’ je duboko osnovno pitanje, ali ja to ne bih nikad napravio. Dionice su investicijska klasa koja ima svoje mjesto u ukupnom portfelju štednje-investicija, jasno mogu biti i špekulativni instrument kao i sve drugo (kupnja stana kreditom, kupnja dionica kreditom), ali ja to ne bih radio.

  2. Postovani gospodine Bakicu,

    Zanima me vase misljenje o tome, koji je najbolji prvi korak za ulaganje? Pod prvim korakom, interesuje me da li bi to eventualno trebao biti Forex i vase misljenje uopste o njemu, dionice nekog preduzeca ili neki fond(npr Allianz).Znam da univerzalan odgovor ne postoji ali barem neki smjer u kom se treba kretati za pocetak.Imam, 24 godine, uskoro zavrsavam fakultet, bavim se izdavanjem nekretnina. Investiranje mi se cini mnogo boljim izborom od proste stednje ‘na banku’ jer kao sto sami kazete upitna je isplativost, glede inflacije. Vasu preporuku za knjigu ‘Random walk down the Wall Street’ sam prihvatio i materija mi je vrlo interesantna iako ponekad zna biti mucno razaznati pravi smisao. Dakle, kako, naci sopstveni ‘Castle in the air’ :)?

    Pozdrav

      • Hvala puno!

        Od tih 850.000 malih dioničara, mislim da je velika većina što “slučajnih” što “prisilnih” dioničara. Ja osobno sam najzahvalniji što postoji nešto kao Eclectica koja je meni u početcima pomogla da uključim mozak i počnem razmišljati za što uopće dajem novac. Al, i o tome ću snimit jedan video… 😀

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s