Ulagačke osnove: Rizik i prinos (2)

Ulažemo da sačuvamo i stvorimo financijsko bogatstvo za buduće generacije

U prethodnom nastavku Rizik i prinos (1) rekao sam neke osnovne stvari o ovoj temi. Ako do sad niste, svakako ga pročitajte prije ovoga.

Zadnji paragraf iz prethodnog teksta:

Što je onda rizik? U realnom svijetu, rizik znači ne izgubiti, ili ne propustiti priliku veće zarade, a ne varijacije cijene oko idealizirane krivulje prinosa. Svatko razuman bi vjerojatno na osnovu gornje tablice zaključio da je ulaganje u dionice daleko manje rizično nego ulaganje u obveznice.

9. Uz teorijska razmatranja, uvijek je potrebno imati i zdravorazumski pristup, pogotovo u esktremnim i neurednim situacijama. Recimo, možda i najbolji način otklanjanja rizika je kupnja po niskoj cijeni. Zvuči trivijalno, ali koliko ljudi je to razumjelo pri npr. cijenama KORF od 45, 55 ili 65 kuna?

Napomena: Ovo je rečenica iz prve verzije ovoga članka objavljenog prvi puta 28.9.2012., zaključna cijena prethodnog dana je bila 99,98 kuna. KORF je bila oznaka dionice Valamar Adria Holdinga koji je kasnije spojen sa svojom kćerkom Riviera Adria (KORF je bila glavna dionica, u CROBEX-u itd., a RIVP sporedna) – u biti se stalno radi o našoj najvećoj turističkoj tvrtki. Paritet zamjene je bio otprilike 1 dionica KORF za 12,8 dionica RIVP, tako da kada kažem ‘KORF od 45, 55 ili 65’, pri cijeni od 99,98 kuna, to je kao da kažem ‘RIVP na 3,5, 4,3 ili 5,1’ kuna pri cijeni od 7,8 kuna.

Danas je RIVP na 19,40 kuna.

Ekivalentno, sadašnja cijena dionice RIVP je kao da je KORF 248 kuna.

Dakle, vidite da sam bio odabrao jako dobar primjer.

10.

[Napomena: Ovo je također pisano 2012., pa je dobro ostaviti da se vidi robusnost teza.]

Jednako tako, bez obzira na ‘mjerenja’ rizičnosti, postoje mnoge situacije gdje treba postupiti zdravorazumski. Primjerice, meni je duže očito da nekretnine u Hrvatskoj (osim jednog dijela na Jadranu), nemaju neku perspektivu, što možete vidjeti u ovom članku u Jutarnjem Za Jutarnji piše Nenad Bakić: Ne kupujte stanove! Sada je vrijeme za pametno ulaganje u dionice, kao i članku objavljenom na ovom mjestu prije točno godinu dana: Nekretnine – kuhanje žabe. A da ste se povodili za standardnim modelima koji rizičnost definiraju kao varijaciju cijene od idealiziranog trenda, nekretnine bi izgledale skoro pa bezrizične: trend pada im je vrlo pouzdan i ravnomjeran.

11. I dalje primjer KORF (RIVP) kao ilustracija netrivijalnog koncepta. Zamislite da ste relativno veći ulagač u Hrvatskoj (nekoliko stotina tisuća do nekoliko milijuna kuna).

[Napomena: ovo je i dalje iz 2012., pa su prinosi na obveznice i kamate na štednju bili takvi kako piše.]

S jedne strane, možete kupiti hrvatske državne obveznice u eurima s oko 4,2% prinosa (dospijeće 2018.) ili staviti štednju u hrtvatske banke (4%-4,5% prinosa). Inače je jasno da su državne obveznice manje rizične, a što je paradoksalno, ovo je izuzetak; naime uglavnom je prinos na njih veći od prinosa na štednju u bankama. Tu govorimo o tzv. spreadu, naime razlici do prinosa ‘bezrizičnih’ njemačkih obveznica, od 3,5%. To znači da globalni investitori imaju zahtjevani povrat na hrvatske obveznice 3,5% veći od prinosa na njemačke. U najgrubljoj interpreataciji, ako bi se smatralo da Njemačka ‘ne može propasti’, to bi značilo da Hrvatska ima 3,5% šanse da defaultira, tj. proglasi da ne može vraćati dugove (ovo je prilično površno definirano jer podrazumijeva gubitak od 100% pri defaultu, što nije uvijek tako; s druge strane, imaoci grčkih obveznica su izgubili skoro pa 100%).

U tom kontekstu, kako bismo si naivno objasnili tu ‘šansu za default’? Pa vjerojatno većina nas kao ‘grčki scenarij’. Naivna interpretacija bi dakle bila: ‘Hrvatska ima 3,5% šanse da završi kao Grčka’ i ta šansa zaprava znači tu razliku u prinosu od 3,5%.

No, zamislimo ‘grčki scenarij’. To znači financijsko pucanje zemlje, pa onda, jasno i austrijskih banaka (u Hrvatskoj i šire). U tom kontekstu većinski dioničari KORF gube financijski ‘lifeline’ i, postajući ujedno u istom trenutku znatno osjetljivi na rizik imaju brzu/prisilnu prodaju – jasno, po diskontnim cijemama. U tom trenutku, jasno, postoje zainteresirani kupci (Kinezi, Rusi, Njemci ..) jer se radi o produkivnoj imovini u Istri i Dubrovniku bez obzira u kojoj i kakvoj se državi nalazi. Ali ta diskontna cijena nije s obzirom na cijenu na burzi, nego s obzirom na stvarnu vrijednost, dakle moguće je uz veliku premiju s obzirom na cijenu na burzi. U tom dakle, slučaju, materijaliziacije najgorih rizika (kad i štednja u bankama potaje vrlo upitna), dioničari mogu dobiti veliku premiju.

12.

[Napomena: i ovo je pisano 2012., kad nije nikome nije bio na pameti ovaj scenarij ‘štampanja’ novca bez inflacije, ali naravno imamo drugu priču: pad eura zbog ‘štampanja novca’ – odnosno možete gledati oboje kao simptom istog i istovremeni jaki rast dionica u eurozoni.]

Još jedna trenutno vrlo važna paradigma je veliki rizik od inflacije. Naime, mnogi misle da se problem u eurozoni može riješiti u konačnici inflacijom, tj. štampanjem novca. Što, naravno, obezvrijeđuje novac i sve njegove ekvivalente ili slične instrumente. Cijena obveznicama naglo i jako pada, a ako ste ugovorili štednju u bankama sve do 2018., možete samo gledati kako se obezvrjeđuje ako je inflacija npr. 5%.

U tom trenutku, teorijski, a i pokazalo se do sada u praksi, vrijednost čuva realna produktivna imovina (udjeli u tvrtkama) i ponekad neke egzotične manje klase kao npr. zlato (morate razumjeti da je ‘zlato’ u biti vrlo, vrlo mala investicijska klasa, vrlo problematična, a u našoj neukoj/zatucanoj javnosti ima ponešto više prominencije samo zato jer na plodno tlo padaju agresivna tumačenja zaljubljenika u zlato, koji su u svom pristupu slični nekim religijskim kultovima).

[Napomena: Ovaj podsmješljivi pogled na zlato kao ‘investiciju’ sam 2012. bio dobro napisao — zlato je palo u međuvremenu oko 40% u dolarima, a američke dionice porasle oko 50%; s dividendama biste danas imali 3 puta više da ste uložili u doinice, a ne u zlato.

Namjerno ostavljam ove paragrafe iz 2012. da vidite kako neke teze, ilustracije, koje koristim ‘drže vodu’.]

Drugačije gledano, ako je trenutni prinos na državne obveznice RH oko 4,2% i ako je ‘premija na rizik za dionice’ oko 6%, to znači da bi zahtjevani povrat za hrvatske dionice bio oko 10%. Znači, potpuno je apsurdna pozicija ulagača koji štede u hrvatskim bankama ili imaju hrvatske nekrentine, a ‘hrvatske dionice ne bi ni štapom dirali’.

13. Jedna od najvažnijih paradigmi trenutno je lov za apsolutnom sigurnošću, pri čemu neki investitori pristaju i na negativne prinose za neke investicijske klase (njemačke kratkoročne obveznice, možda i nekretnine u Njemačkoj, štednja u Švicarskoj …). Ovo, jasno, ima smislu alokacije dijela imovine u kontekstu cijelog portfelja, o čemu više kasnije.

14. Beta je jedan pojam za kojeg ćete ponekad čuti od ‘znalaca’. Moj prijedlog bi bio: ako u kontekstu alokacije u hrvatske dionice čujete argumentaciju betom, da pobjegnete od ‘znalca’ (u ovom slučaju = ne znam i ne znam da ne znam) glavom bez obzira.

Četvrti dio: Investicijski ciljevi i alokacija u investicijske klase

Napomena: Imam dionice RIVP i ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju. Ovaj tekst se ni na koji način ne može shvatiti kao osobni ili konkretni savjet za ulaganja. Svatko treba samostalno, ili uz pomoć osoba ili institucija od povjerenja odlučiti o svojim ulaganjima. U tom smislu, ovaj tekst je samo motivacija za daljnje naprednije i konkretnije proučavanje investicijskih okolnosti s obzirom na potrebe svakog pojedinog ulagača.

(3.4.2015.)

Oglasi

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s